Dario Kapović: Kuhali smo bez prestanka od 8 ujutro do 8 na večer, za tisuće ljudi

Dva tjedna od razornog potresa koji je pogodio Petrinju, Glinu, Sisak i sva manja okolna mjesta, na područje Banije neumorno stiže pomoć sa svih strana Hrvatske i inozemstva. Na Baniji su vatrogasci, pripadnici gorskih službi spašavanja, brojne navijačke skupine, policajci, djelatnici Crvenog križa te volonteri iz svih hrvatskih gradova i mjesta. Dolaze ljudi makar na jedan dan, pruže pomoć pa se vrate u Zagreb ili neki od okolnih i bližih gradova, dok istovremeno neprekidno dolaze kombiji s donacijama građana u hrani i potrepštinama. Jedanaest tona donacija tako je otišlo s otoka Vira prema Hrastovici, Glini i Kostajnici, a kako pomoć svakodnevno dolazi sa svih strana, hrana zasad ne predstavlja problem.

IMG_003-2
– Ima je dovoljno, jer nam donacije u hrani pored građana donose i mesari. Netko pošalje stotinu i dvije stotine kilograma teletine, svinjetine i drugog mesa, a hranu još donose i tvrtke, odnosno trgovački lanci i proizvođači hrane poput Konzuma ili PIK Vrbovca. Svega zaista ima dovoljno. Hrvatski narod u ovoj se nevolji i nesreći zaista iskazao. Primjer smo cijelom svijetu, no to ne mogu kazati za državu koja zasad nije napravila ništa. Sami smo podignuli šator kako ljudi koji peru pribor za jelo i posuđe ne bi kisnuli, donijeli smo također cjelokupnu opremu sa sobom jer nema druge, a ljudi su, kako sam imao prilike čuti, čak i sami kupovali naftu kako bi agregati mogli raditi – kaže Viranin Dario Kapović, poznati chef iz jednog od najboljih zadarskih restorana – Bruschette.

Kapović je s kolegama iz zadarskog restorana i vlasnikom Bruschette Božidarem Vedrićem boravio prošli tjedan u Glini gdje je u improviziranoj šatorskoj kuhinji spremao hranu za stanovnike Banije, volontere i sve druge koji na bilo koji način pomažu unesrećenima u potresu. Njihov je dolazak u Glinu i noćenja u hotelu u Topuskom organizirala Udruga zadarskih ugostitelja koja je financijski pokrila trošak puta, opreme i boravka zadarskih chefova, kombi je dao Taxi Lulić, pa se deveteročlana ekipa Bruschette u potpunosti mogla posvetiti poslu zbog kojega su i došli u Glinu. Znači pomagati i kuhati.

IMG_002-2
– Posla je bilo za sve nas koji smo došli iz Bruschette, ali ne bi bilo previše niti da nas je bilo dvostruko više. Nas petero kuhara smo kuhali do subote i nedjelje za oko dvije-tri tisuće ljudi, a vikendom i za pet tisuća. U jednom ogromnom kazanu u šutu smo izbacivali 120 obroka, pa smo kuhali bez prestanka od osam sati ujutro do osam navečer. Posla ima za sve jer postoji velika potreba, pa pozivam sve koji mogu da pomognu na bilo koji način. Oko osamdeset posto jela koja smo spremali odlazilo je za ljude koji trenutno borave u kamp kućicama ili kontejnerima. Kod nas u šatoru jeli su policajci, pripadnici gorskih službi, volonteri i svi drugi koji pomažu u ovoj situaciji – govori virsko-zadarski chef. Priča s kuharima na Baniji počela je odmah nakon potresa kada je 1. siječnja u Glinu došla ekipa iz zadarskog restorana i pizzerije 4 kantuna. Bili su smješteni unutar dvorišta Drvnog centra Glina, tvrtke s oko 800 zaposlenih koja se prije jednog desetljeća uzdigla na skromnim temeljima devastirane pilane, gdje su radili prvo u kamp kućici, a potom i u šatoru. Drvni centar postao je tako kuhinja i sabirni centar za humanitarnu pomoć, sjedište Crvenog križa i privremeni smještaj za radnike firme kojima su srušene kuće. A srušene su sve.

IMG_006_copy_899x979
– Nisam vidio niti jednu kuću koja je ostala na mjestu, sve su srušene ili oštećene. Zaista je strašno, no direktor pilane i Drvnog centra Glina Elmor Baraković je vrhunski čovjek. Pomogao je svima koliko god je mogao – ističe Kapović koji je sa svojim kolegama kuharima došao na Baniju nakon što je Glinu napustila ekipa iz restorana 4 kantuna, dok je nakon nedjelje i odlaska zadarskih chefova došla ekipa iz splitskih restorana. Kuhari su se zaista snašli u užasnim uvjetima koji još uvijek vladaju u potresu razorenoj Glini; prvo su kuhali u kamp kućici, potom su podignuli prvi šator, a s dolaskom kuhara iz Bruschette sve stvari iz kamp kućice prebačene su u prošireni šator s više kuhala i stolova kako bi se dobilo na prostoru za spremanje hrane i objedovanje. Splićanima su tako ostavljena dva šatora, odnosno oko četrdesetak metara dužine i desetak metara širine improviziranog i pokrivenog prostora.
– Sada je stanje malo bolje nego u početku, ali sve skupa to izgleda jako tužno. Tek kada dođeš u Glinu, možeš zapravo vidjeti i procijeniti gdje i kako živiš, jer su tuga i bijeda sadašnje situacije na Baniji neusporedive. Tamo je praktički kao u vrijeme rata. U Majskim Poljanama niti jedna kuća nije ostala čitava, no ljudi su zaista jako zahvalni na pomoći – tvrdi virsko-zadarski chef iz Bruschette koji nakon viđenog stanja na Baniji jednostavno rezonira kako je najlakše pomoći ljudima.
– Imaš li dva milijuna kuna na računu, pokloni 100 tisuća nekoj obitelji ili nekomu napravi kuću. Ako nemaš milijune, onda pomogni kako možeš, pa makar poslao jedan madrac. Taj će madrac nekomu dobro doći, jer zimu treba preživjeti – poručuje Kapović.

IMG_004_copy_899x928

OKVIR: TRI MAJICE, NEPROPUSNA JAKNA, DVIJE HLAČE, ČIZME, TRI PARA ČARAPA – BEZ TOGA SE NE IDE NA BANIJU
Kuha se na Baniji sve što se jede žlicom i što je zasitno, kaže chef Kapović, pa je meni sastavljen od raznih gulaša, sarmi, kobasica s kiselim kupusom, jote, kotlovine, ćufti, rižota, pašte ili mesa s roštilja. U zimskim i teškim uvjetima koji vladaju u Glini i okolici, energiju je potrebno održavati tijekom cijelog dana.
– Hrane ima u izobilju, ona je najmanji problem – kaže Kapović i objašnjava kako je hladnoća nešto na što svatko treba računati ukoliko se sprema na put prema Baniji.
– Moraš imati duplu odjeću, nepropusnu jaknu i hlače te obavezno čizme s dva-tri para čarapa, jer je jako hladno. Dok sam kuhao nosio sam tri majice ispod krožeta i donji dio trenerke ispod hlača – upozorava Kapović na zimske uvjete koji vladaju Banijom.

Foto: Arhiv Dario Kapović