Svi su bili mokri do gole kože, ali se pjevalo i veselilo. Da je bilo moguće, potrajalo bi do jutra. Marshall na kraju, ipak, nije crk’o, ali je virski koncert Alena Islamovića zbog kiše prekinut na pola puta.
Do koji minut prije 23 sata bio je to običan koncert – jedan u nizu kojega Islamović, nekad velika jugoslavenska rock zvijezda, odrađuje tamo gdje ga pozovu. Doduše, ništa od navedenog ne umanjuje Islamovićev izniman vokal ili njegov raspoloženi „Live bend“, kao ni činjenicu da pjeva neke od najomiljenijih rock skladbi za sve generacije. Publika je pjevala s Alenom, bila je to rock fešta sa sve uzraste; od sedam do sedamdeset i sedam, a onda se dogodio – pljusak!
Trebalo je sve pogasiti na bini, ali više od pet-šest tisuća ljudi na virskom Trgu svetog Jure nije htjelo doma. Nije ni Alen. Pjevao je „Lipe cvatu“ i svi su bili u transu, mokri do gole kože.
„Poslije ćemo na noćno kupanje“, kazao je Islamović i nastavio redati hitove „Bijelog dugmeta“ s kraja 1980-ih. Publika je „podivljala“, bila je to jedinstvena žurka pod kišom. Bend se pokrio s čim god je mogao; priručno su zaštićeni kablovi, ali jasno da nije moglo potrajati do kraja. U 23 sata i deset minuta napokon je sve bilo gotovo.
„Bit će još koncerata“, obećao je Islamović prije nego se oprostio. Sjajan nastup čovjeka koji i u 60-ima pokazuje što znači – biti pjevač. Sve ostalo je stvar ukusa.
NAJBOLJA PUBLIKA NA SVIJETU!
Svi su bili mokri do gole kože, ali nikomu nije smetalo. Evo kako je bilo pod kišom.
