Razgovarala: Anđela Juričić
Ima u Zadru ona poštapalica “zadarska dica” i naš vječni ponos na njih. Jedan od te zadarske dice zasigurno je i Rok Stipčević. Košarku je počeo trenirati u Školi košarke Leonardo Bajlo, gdje mi je prvi trener bio Lučano Valčić. Prvi ozbiljni počeci bili su kod Zorana Veselinovića, gdje je nastupao za selekciju najboljih iz škole košarke, u ekipi pod imenom Tornado. S tom generacijom bio je treći u državi. Nakon toga sam prešao u omladinske selekcije u Zadru, gdje su mi treneri bili Roko Đerđa, Petar Popović, te Denis Pleslić. Prvi put je ušao u seniorsku momčad Zadra sa 17 godina.
I kako to biva, odricanjem, napornim treninzima, ulaganjem u sebe, te neospornim talentom, Rok danas slovi za vrhunskog sportaša/ košarkaša. Tako ovo nekadašnje zadarsko dite danas već teću sezonu igra i nastupa za talijanski Dinamo Sassari.
A koliko je uspješan najbolje govori činjenica da je među top pet najboljih razigravača u Champions league. Shodno tome napravili smo kratki intervju o samoj karijeri, ali i o KK Zadru.
* Ovo je tvoja treća sezona u Dinamo Sassariu, koja su očekivanja, kako teku treninzi?
– Po meni u trećoj sezoni otkako igram za Sassari očekivanja su uvijek ista, da se borimo za samo prvenstvo Italije, s ciljem biti u prva četiri na kraju regularnog prvenstva, i u play offu ići do finala. Što se tiče Champion league, prošle godine smo bili nadomak Finale foura, ispali smo zbog koša razlike u četvrtini finala, tako da ove godine očekujem isto ili jedan korak naprijed. Što se treninga tiče, oni idu svojim tokom, sezona je počela, tako da je sve pod kontrolom. Imamo dva igrača koja su ozlijeđena, ali očekujemo njihov brzi oporavak i povratak u igru.
* Koliko se razlikuju treninzi u Sassariu od treninga koje si imao u Zadru, mogu li se usporediti?
– To prvenstveno ovisi o treneru. U Zadru ne mogu generalno reći kako se treniralo jer je to ovisilo o tome tko je glavni trener, jer on bi određivao tempo, intenzitet i dinamiku treninga. Po tom pitanju je ista stvar i u inozemstvu i ovdje u Sasaariu. Jedina razlika je u tome što to u inozemstvu gledaju malo više kroz neki biznis. A ne pitanje života i smrti. U smislu izgubite utakmicu, naravno da nije vesela atmosfera i da nisi sretan. Međutim nije tako tmurno ni crno kao kod nas kad se izgubi, pa pet dana nitko s nikim ne priča i upada se samo još dublje u neku rupu. Vani su više opušteniji, oni su odmah dan poslije utakmice nasmijani i sve ide dalje. Tako da se na to još pokušavam naviknuti, odnosno prihvatiti taj njihov način poimanja sporta.
* Jednom prilikom ste izjavili kako su navijači Dinama slični navijačima Zadra, na koji način, i postoji li razlika za vas nastupati pred publikom u Zadru ili u Italiji?
-Navijači Zadra i Sassaria su vrlo slični, jer su zaljubljenici u košarku i dvorana je uvijek puna. Mada bi ja rekao da je to više sličnost s onim Zadrom koji je to bio nekada, tamo 2000. godine, kada je više bio pozitivan i kada je više bilo tog dobronamjernog navijanja, tako da bi za to vrijeme povukao poveznicu o sličnosti. Danas KK Zadar nije što je nekad bio. Žalosno i ružno mi je to za reći, ali moramo prihvatiti realnost onakvu kakva je. Pa čak ni navijanje nije kao što je nekad bilo. Ne poima se u gradu više košarka ili KK Zadar kakav je nekad bio. Ja se iskreno nadam da će se to promijeniti, ali zasigurno neće ta promjena doći preko noći, već sustavnim radom, ulaganjem, dovođenjem pravih, stručnih ljudi koji imaju volju i elana, ali i znanja da pokrenu opet tu priču o poznatoj zadarskoj košarci. Tako da se nadam da će se KK Zadar uz pomoć pravih ljudi i Tornada vratiti na slavu i stazu kako je i nekad bilo.
* Koliko se razlikuje život u Italiji od života u Zadru?
– Život u Zadru i Italiji se i razlikuje i ne razlikuje. Mentalitetom smo u pojedinim stvarima jako slični. Međutim, Talijani znaju puno više uživati u životu. Imaju jednu dimenziju više da znaju odvojiti osobno od poslovnog, i kada se odvoje od posla, onda u potpunosti uživaju u trenutku. Ne bave se toliko mislima o budućnosti i prošlosti kao što je kod nas. Ja sam se odlično snašao u Italiji, tako da sam naučio uživati u trenutku.
* Vidimo da mlađe generacije sve češće odustaju od sporta i snova. Kao vrhunski sportaš, kako bi vi motivirali mlade da ne odustaju?
-Mladi moraju živjeti za svoj cilj bez obzira kakve uvijete imali ili ne imali, bez obzira na probleme s kojima su okruženi. Smatram da svatko može doći do svog cilja, ako je ustrajan i uporan i ako vjeruje u sebe istinski. Ne treba tražiti opravdanja u životu. Zašto bi išao na trening, zašto ne bi spavao ili zašto ne bi išao s prijateljima vani. Odricanje i vjera u samoga sebe, put je koji se na kraju isplati. Ja ne žalim niti jedne sekunde svakog mog treninga koji sam u životi napravio, jer život mi je točno onakav kakav sam želio da mi bude, a i košarka je oduvijek bila moj san.
* I za kraj, kako je biti među top pet najboljih razigravača u Champions league?
– Svakako velika čast i nagrada za uloženi trud. Ali to se treba potvrditi i ove sezone. Poboljšati sebe. Mislim da ima još mjesta za napredak kada je u pitanju igra i da tek počinjem iskreno sazrijevati, tako da se osjećam sigurnije u sebe i u igru.
