Naš sugrađanin Jure Jaramarko putem Facebooka traži dječaka čija situacija ga je toliko dirnula da je odlučio reagirati. Napisao je status na Facebooku u kojem moli za malu pomoć.
“Zadrani, trebam vašu pomoć
Jučer na Plovaniji tamo od trafostanice krenem uličicu niže i gledam štetu koju je voda napravila potapajući Zadar.
Gledam potopljena prizemlja, garaže u kojima je još uvik metar vode. Kraj svake kuće po nekoliko ljudi iznose stvari iz podruma, zbraja se šteta. Ljudi su tužni, još uvijek nesvjesni što se to točno dogodilo.
Nekih dvadesetak metara dalje stoji mali tobogan i ljuljačke. Gledam dva momka, dva mala brata. Jedan na sebi ima patike za nogomet, ima štucne navučene, hlače i dres na sebi. Lopta je tu, nabija, žonglira. Kad nabije od zid slavi gol. Sanja neku arenu, neki pun stadion. On je spreman kao da utakmica svaki tren treba krenuti.
Drugi braco je u trenirci i u normalnim patikama. Ljulja se i dok promatra bracu kako nabija prilazi im baka (Pretpostavljam) i pita ovoga u trenerci:
– Sinko a di su tebi kopačke ?
On pognuo glavu i tužnim drhtavim glasom joj odgovara:
– Kopačke su ti preskupe bako. Preko 560 kuna koštaju. Mama i tata nisu imali novaca da kupe i meni i bratu. Ja sam dobio ove patike… Oćeš mi ti kupiti ?
Baka nije odgovorila, samo ga je nastavila ljuljati…
Gledam, slušam, ne vjerujem. Ne želim vjerovati. Ne. Da klinac od nekih 7 možda 8 godina ne može sanjati, maštati, obuti ih na noge i zaigrati. Zaigrati sa vršnjacima i sanjati da će jednom zaigrati sa velikim dečkima.
Otišao sam doma i javio se jednom momku u Francuskoj. Momku koji je isto jednom imao snove, kojeg se sićam kako je isto tako prije puno godina nategnuo štucne (Mislim od Borusije) i naganjao loptu. Momku za kojega ste čuli i koji trpa mreže sada po Francuskoj. Koji je svoje snove ostvario i koji će naravno poslati najnovije kopačke za malog frajera sa Plovanije. Santini, Ivan Santini, od kvartovskog igrališta Bilog Briga to svjetskih pozornica. Plovanija je svega par sto metara dalje i neću da momak ostane bez snova na koje svako dite ima pravo. I zato hvala ti Sante, velik si.
⚠ A sad ono najvažnije. Ako znate nekoga na Plovaniji raspitajte se i pronađite mi tu obitelj. Ja sam danas u više navrata šetao ali nisam ih sreo. Ako ih ne znate vi znate nekoga tko zna nekoga tko ih zna. Nađimo ih, neka se jave, neka jave brojeve nogu i najbolje kopačke stižu, sa potpisom nogometaša, reprezentativca, idola i uzora mnogih, Ivana Santinija u nadi da će i Plovanija dati takvog igrača i čovjeka.
MI SMO ZADRANI ZADAR JE NAŠ”
