KOLUMNA BORE POŠTARA Ne žalim srpske civile, zaslužili su da ih se protjera u Srbiju! KOLUMNA BORE POŠTARA Ne žalim srpske civile, zaslužili su da ih se protjera u Srbiju!
Mladi smo bili, ni 30 godina nismo još imali… Kad smo trebali najviše uživati svoje mladenačke dane, jednostavno nam to nisu dozvolili, nisu nam... KOLUMNA BORE POŠTARA Ne žalim srpske civile, zaslužili su da ih se protjera u Srbiju!

Mladi smo bili, ni 30 godina nismo još imali… Kad smo trebali najviše uživati svoje mladenačke dane, jednostavno nam to nisu dozvolili, nisu nam dali.
Po cestama i putevima pobacali su barikade i postavljali mine i s oružjem u ruci branili nam slobodan prolaz kroz našu zemlju. Dalmatinci nisu mogli u Zagreb, a oni od tamo u Dalmaciju. Ako bi se tko i odvažio krenuti na taj put rizika, bio bi zaustavljen, pretučen i maltretiran.
I to im je bilo malo
Htjeli su silom ući i u naše domove… U mnoge su i ušli, čineći ubojstva , masakre i silovanja, vršeći teror, pljačku i sijući strah potaknut neviđenom mržnjom prema svemu onom što nije pravoslavno i srpsko.
I što smo drugo mogli, zar smo trebali sjediti skrštenih ruku čekajući ih na svojim kućnim pragovima i sami im staviti svoje glave i glave naših najmilijih na panj?! Neeee, nismo to mogli ni htjeli.
Morali smo se braniti, i hvala dragom Bogu i svim svecima – obranili smo se.
borin bratSve to skupa trajalo je punih pet godina. Pet godina ubijanja staraca , žena i djece i hrvatske mladosti… Pet godina neviđenog terora i mržnje prema svemu onom katoličkom i Hrvatskom mi smo prošli na svojoj koži.
I došao je sveti dan kad smo rekli dosta je, idemo osloboditi svoju zemlju! Idemo protjerati dušmane i ubojice iz nje za sva vremena, da se nikad više nevrate u našu zemlju. I uspjeli smo!
Vojno smo ih potukli, i poslali tamo za čim su težili stotinama godina, u njihovu otadžbinu.
Ali i u svemu tome opet smo ostali veliki, pustili smo im koridore da se preko njih nesmetano sa svojom prtljagom i traktorima mogu izvući i proći do željenog im cilja.
Kamo sreće da su oni našim ljudima u Vukovaru ili Škabrnji pustili tako slične koridore, da ljudi civili bar spase živu glavu.
Ne, nisu im pustili nikakve koridore nego su ih bez i malo milosti poklali ka da se radi o životinjama, a ne ljudima.
Danas poslije toliko puno godina, kad je sve prošlo, te iste kukavice i gubitnici potpomognuti domaćim izdajcama koji ovo o čemu vam pišem sigurno nisu osjetili na svojoj koži, a ni nitko njihov, kao tamo neki Pusić, Puhovski, te izdajnici i filozofi slični njima, reći će “a što civili, zašto je trebalo civile istjerati”?
Pa evo odgovora gospodo, ti civili sami su sjeli na svoje traktore i krenuli u koloni putem svoje otadžbine, svoje majčice Srbije iz razloga jer su znali da su i oni itekako krivi za sve ono što se punih 5 godina događalo hrvatskom narodu, njihovim bližnjim susjedima.
A zašto su krivi…??? Zato što su od najstarijeg do najmlađeg glasovali za tu svoju para državu, za tu svoju takozvanu Krajinu, paradržavu stvorenu na leševima i krvi svojih prvih susjeda Hrvata.
Ti isti civili glasovali su za takvu državu želeći odcjepljenje, želeći Srbiju u srcu Hrvatske. Eto zašto su krivi i eto zašto ih je svemogući Bog kaznio i prokleo namijenivši im takvu sudbinu. I neka ih je kaznio, zaslužili su sami birajući svoj daljnji put.
Nitko živ tko je ovo napisano u ovom osvrtu preživio na svojoj kož neće ih žaliti i netreba ih žaliti, ne žalim ih ni ja.
Jedino za čim žalim su one tragično stradale hrvatske žrtve svih uzrasta, kojih se s poštovanjem sjećamo u ove dane. neka im dragi Bog da vječni mir i spokoj.
Čuvali ih anđeli…
A vama prijatelji moji, generacijo moja, učesnici svega ovog napisanog, želim dug život i zdravlje vama i vašim obiteljima, te blagoslov. Bog vas čuvao i ostanite ponosni na minule dane.

 

  • ante

    5. kolovoza 2016. #1 Author

    Tako je. Bore. Za. Dom spremni

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *