KOLUMNA BORE POŠTARA: Razmaženi bogati papci KOLUMNA BORE POŠTARA: Razmaženi bogati papci
Dragi moji prijatelji, ova moja kolumna razlikovat će se od svih onih koje sam do sada napisao. Vi koji se budete pitali zašto i... KOLUMNA BORE POŠTARA: Razmaženi bogati papci

Dragi moji prijatelji, ova moja kolumna razlikovat će se od svih onih koje sam do sada napisao.
Vi koji se budete pitali zašto i zbog čega, pročitajte je do kraja i sami ćete razlučiti zašto. Osobno ja, i većina moje generacije momaka iz Zadra, pratili smo od najranijih školskih dana našu nekad slavnu zadarsku košarku, s njom smo lijegali i s njom ustajali, gledali smo i pratili sve treninge, sve utakmice, i svi igrači iz tog doba bili su ne samo razmaženi miljenici nas koji smo navijali trošeći svoja grla na njih – oni su bili doslovno miljenici svih stanovnika grada Zadra i cijele zadarske regije.
Poneki od njih su uspjeli u tom zahtjevnom sportu, neki manje, neki više, ali dovoljno je u to vrijeme bilo samo nositi na sebi Zadrov dres, da momentalno postaneš ljubimac i heroj cijelog grada.
Oni najbolji od njih uspjeli su od tog sporta sebi i svim svojima riješiti životnu egzistenciju za cijeli život igrajuči u bogatim stranim klubovima koji su tada masno plaćali njihove igračke usluge.
A pojedini od njih su dosegli svoj igrački maksimum ostavši u Zadru brzo završivši svoju sportsku karijeru.
Ova moja priča, koju strašno želim podijeliti s vama, upravo je usmjerena prema onim bogatim zvijezdama koje su potekle iz ovog grada.
Godinama smo ih mi navijači Tornada tetošili, skandirali im imena, nosili ih na ramenima, a često nismo ni po sedam dana poslije neke utakmice mogli od promuklosti i istrošenog grla jednu jedinu riječ izustiti.
Tad su nam se ti isti veselili, radovali, pozivali ulizavajući nam se i hvaleći nas na sva zvona, i medijski i onako na ulici.
Većina tih zvijezda, kako to biva kad si popularan, a posebno bogat i perspektivan, pa čak možeš biti i ružan, nije bitno, u nemogućnosti da se obrane od tada atraktivnih zadarskih sponzoruša, oženila se jako mlada.
Neki od njih do ženidbe nikada ni curu nisu imali, ali preko noći oženiše se, postadoše supruzi i očevi. Ali ne samo to, neki postadoše umišljeni bahati mudraci, misleći da imaju pamet cijeloga svijeta, a većina ih je završila samo srednju školu, i to preko političke veze.
I što se događa? Dolaze finale, dolazi obljetnica i proslava 50 godina zadarskog Tornada, tog istog Tornada koji je za sve te debile godinama drukao, za njih bi tada bili u stanju i ruku u vatru staviti, bubreg i život dati, a oni…???
Nisu se sjetili jedan obični telegram čestitke poslati. Nisu se sjetili ni hvala reći svom Tornadu.
Jedini koji se sjetio čestitati je veliki košarkaš i čovjek – Veljo Petranović, zatim Ante Matulović koji se sa igračima KK Zadra popeo na binu i poljubivši nas čestitao nam je.
I nitko više! Nitko!!! Da ne zaboravim, kad sam ušao u caffe bar Loyd, skupa s Butom, čestitao nam je, zajedno sa svojom suprugom, i naš stariji igrač i legenda košarke Petar Popović. To je ultima. Nitko više.
A dva puta sam već do sada operirao glasnice, to je posljedica istrošenog grla zbog – pogodite čega?!
Naravno – deranja u Jazinama. A zbog koga? Upravo zbog tih koji se nisu udostojili jedan obični telegram poslati, neka ih je stid i sram za cijeli život.
Čestitali su nam oni za koje nismo trošili, kao za ove, svoje glasnice. I general Ante Gotovina, i NK Hajduk, i Torcida, i naši Zadrani, i dragi prijatelji iz Monaca Danijel Subašić i Jerko Mikulić, zatim košarkaška reprezentacija Hrvatske, te još njih puno.
Ali nisu oni koji su trebali, naše košarkaške zvijezde Zadra… Oprostite na izrazu, ali pišam na njih.
O ovome što sada vama pišem, prijatelji moji, pričao sam danas i sa jednim uglednim visoko školovanim Zadraninom, kojeg neću imenovati.
Ovako mi je rekao, riječima koje ću pamtiti čitav život – „Nemoj dragi Boro da te to uzbuđuje i opterećuje. Znaš li ti Boto, da prije 50 godina svaki muškarac koji je bio visok preko dva metra smatrao se degenerikom i bio oslobođen vojske, kao nesposoban. I onda je ta košarka počela postajati popularna, a oni su počeli postajati važni.“.
E, pa dragi profesore, koji si mi to rekao, znam da ćeš pročitati ovu moju kolumnu – hvala ti!
Otvorio si mi oči, i sto posto si u pravu, a tim debilima dug život i dobro zdravlje, i još više novca. Od nedavno za mene više nisu nit zvijezde niti ljubimci, za mene su obični papci. To su u stvari bili i cijeli život, samo ja to, na žalost, ranije nisam shvaćao.
Evala Zadre…

  • Postar

    5. rujna 2015. #1 Author

    Debili i supci jer nisu cestitali??? Mozda bi cestitali da je na pozornici bija pravi vodja tornada a ne ko sto ste vas dva glumca ko feniksi se digli nakon 10 god odsustva sa bilo kakvih utakmica na visnjiku. Jbg koliko god su oni tebi ljigavi toliko si i ti nekima ljigav da bi pokupija slavu na 50 godisnjici necega cega ruku na srce ni nema vise zadnjih 7 god.

    Odgovori

    • boris marin

      13. listopada 2015. #2 Author

      iz tvog javljanja…kretenu lako je zaključiti da si jedan od spomenutih…eeeeee pa neka si bilo mi je zadovoljstvo…a sve što si napisa …sve si laga…za razliku od tebe šupčino …sakrivenog imena…moje je od A do Ž…sve istinito…

  • plenty of fish dating site of free dating

    25. rujna 2015. #3 Author

    Very great post. I just stumbled upon your weblog and wished to mention that I have truly enjoyed browsing your blog posts.
    After all I’ll be subscribing for your rss feed and I am hoping you write again soon!

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.