KOLUMNA BORE POŠTARA: Uzaludna radost zbog košarkaških Mesija KOLUMNA BORE POŠTARA: Uzaludna radost zbog košarkaških Mesija
Evo hvala dragom Bogu napokon je Hrvatska košarka spašena. Preuzeli su je mega stručnjaci, vjerojatno misleći da ako su nekad znali igrati košarku da... KOLUMNA BORE POŠTARA: Uzaludna radost zbog košarkaških Mesija

Evo hvala dragom Bogu napokon je Hrvatska košarka spašena. Preuzeli su je mega stručnjaci, vjerojatno misleći da ako su nekad znali igrati košarku da danas mogu uspiješno voditi i Hrvatsku reprezentaciju.
Potaknut ovom novitadom, vratit ću se u neko ne baš tako daleko vrijeme i vratiti sjećanja kad je i kako umrla i propala hrvatska košarka, s kojom smo se nekada svi ponosili i koja je nekada bila perijanica cijele Europe.
Pa ajmo početi.
Prvo i osnovno Otac hrvatske košarke bio je pok. Dražen Petrović. S njim je sve počelo, ali s njim se sve i završilo.
Kako je s njim sve počelo, znamo jer smo to gledali, a kako je završilo moja malenkost će vam to pokušati stručno objasniti.
Dok je Dražen igrao, igrala je i Hrvatska reprezentacija, i bila cijela na okupu. Nažalost, 1993. godine tragično je nastradao Dražen Petrović, a samo tri godine od njegove smrti, igrači koji su do tada igrali s njim odbili su više nastupati za tu istu reprezentaciju. A još nitko od njih nije imao ni 30 godina!
Bitno je napomenuti i reći da su ostavili reprezentaciju na jedan ružan i nizak način jer su svi oni nastavili igrati u svojim klubovima i sa tim klubovima, za koje su igrali – osvajati i medalje.
Dok su, s druge strane, njihovi najveći rivali, i njihovi vršnjaci, košarkaši Srbije, ostali vjerno igrati za svoju državu punih pet godina poslije njih, osvajajući medalje i svoju zemlju i svoju reprezentaciju visoko dignuvši u nebo.
To su bili igrači poput Danilovića, Divca, Paspalja i ostalih velikana srpske košarke.
Za to vrijeme, recimo taj naš Stojko Vranković ušau je u Olimpiski odbor, ali ušao je i u tada aktualnu hrvatsku politiku, tada ga je hrvatska košarka zanimala vrlo malo ili bolje rečeno ništa. Aco Petrović je postao trener, predsjednik i direktor zagrebačke Cibone, Dino Rađa predsjednik KK Split, Toni Kukoć nezainteresiran za bilo što vezano za hrvatsku košarku.
Draže mu je bilo godinama se baviti golfom nego čuti išta o hrvatskoj košarci, tako da nije teško doniti zaključak, da su svi oni u kontinitetu sporta i politike radili za svoj vlastiti interes.
A još lakše je zaključiti jer same činjenice to govore da su klubovi u kojima su oni bili tj. koje su oni vodili danas, već odavno propali klubovi.
Uzmite samo primjer jednog Splita, trostrukog prvaka Europe. Ne znam da li uopće danas igraju košarku??? Uzmite nekad mega jaku Cibonu, danas je zadnja na tablici i postala je kanta za nabijanje.
Čak i jedan Zadar, koji je također u nezavidnoj situaciji, ruga se sa tom istom Cibonom.
I čemu onda, prijatelji moji, kod vas toliko ushićenja, nade i radosti, što su ovi o kojima vam pišem preuzeli hrvatsku košarku?
Znam da ni oni prije njihovog dolaska nisu polučili nikakve rezultate, ali vjerujte mi na riječ, živi bili, pa vidjeli, čisto sumnjam da će i ova garnitura nešto bolje donijeti, poznavajući i uvjerivši se u njihovu radišnost, trud i ljubav naspram svega ovog.
Oprostite mi na ovolikom pesimizmu, dao Bog da griješim, ali čisto sumnjam.
A sada ajmo se sekund dotaknuti i našeg Zadra.
Eto sada u Košarkaškom savezu Hrvatske imamo kao nikad do sada čak četvoricu svojih Zadrana.
Vidjet ćemo uskoro i to, jer po svim pravilima sad bi tribalo našem Zadru biti bolje.
Sad bi naš Zadar trebao po tom pitanju netko i zastupati u tom košarkaškom savezu, tih četvorica imaju svoje ime i prezime, i djeca su ovog grada. To su Jošić, Božidar Longin, Dan Marinović, Škifić…
Svi su oni u tijelima Košarkaškog saveza, ajmo baš vidjeti kako će se to odraziti po naš Zadar.
Živi bili i pratili.

  • Tz1965

    15. listopada 2015. #1 Author

    Boro spasi zadarski nogomet. Govorija si da će NK Zadar kad se makne Reno Sinovčić osvanuti sunce.
    Evo sad prilika da navijači preuzmu klub u dogovoru s gradom. Ajmo barba Boro.

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *