Iako je navodno opsjednute kuće teško prepoznati, to svakako ne znači da one ne postoje. Zapravo, izgledaju posve normalno, kao svaka druga kuća, no s protekom vremena, zahvaljujući pričama iz naroda i još uvijek duboko ukorijenjenom praznovjerju na našim prostorima, ovakve kuće su često napuštene, derutne, a lokalno stanovništvo ih zaobilazi u širokom luku, pogotovo u noćnim satima. Iako, paranormalne aktivnosti nisu rezervirane za specifično razdoblje u danu. Mogu se pojaviti bilo kada i bilo gdje.
Često se vezuju uz objekte sagrađene na nekadašnjim grobljima, bila ona izmještena ili ne, na ruševinama vjerskih objekata i sl. odnosno tamo gdje se bilo kakvom aktivnosti prema vjerovanjima naših starih, uznemiruju duše umrlih i onemogućuje im se vječni mir, ali i uz ekstremne tragične događaje. Često se uz ovakve objekte vezuju čudne i neobjašnjive pojave, ubojstva i samoubojstva novih stanara. Iako će velika većina vas na ovakvo nešto odmahnuti rukom i reći kako se radi o glupostima, babljim pričama i novinarstvu koje je spalo na niske grane, dio modernih obrazovanih čitatelja svakako će se prisjetiti priča svojih majki, no više baka i prabaka, o ukletim kućama, prokletim obiteljima te dobrom starom, u narodu poznatom “bacanju čarki”, odnosno uroka. Iako ste na sve to odmahivali rukom jer mi ne vjerujemo u te gluposti, negdje u sjećanjima ostale su skrivene priče o mjesnim, seoskim vješticama, vračarama, bacanju uroka, čarolijama za koje su se koristile razne metode i materijali, od vune, zmija, crnih mačaka, kostiju, hrane, kave, garderobe, odnosno najčešće uporabnih predmeta osobe kojoj se željelo nanijeti zlo, odnosno naštetiti joj u bilo kojem smislu, a nije bilo u skladu s kršćanskim naukom.
Ukoliko znamo da je takvo što postojalo i vjerojatno postoji još danas jednako tako moramo ostaviti otvorenu opciju i da postoje duše koje nisu pronašle svoj mir, najčešće jer su naglo, nenadano preminule, jer nisu obavile nekakav svoj ovozemaljski zadatak ili im je nekakvim radnjama narušeno posljednje počivalište. Dakle, sve je moguće. U skladu s učenjem kršćanskih postulata u takvim slučajevima ljudi se obraćaju upravo svećenicima. Nije slučajno niti čudno da je prvi hrvatski egzorcist djelovao upravo na zadarskom području.
Gotovo svaka regija u Hrvatskoj ima svoje legende koje se prenose s koljena na koljeno, pa se tako među 12 najpoznatijih legendi opsjednutih prostora nemirnim dušama pokojnika našla i jedna kuća na otoku Ugljanu, u našoj neposrednoj blizini.
Naime, legenda kaže kako je upravo kuća ugljanskog ribara koji se jednog dana nije vratio s mora nadahnjivala maštu brojnih ljubitelja strave koji su pričali o prikazi, duhu, navodno umrloj udovici, koja se ukazivala na balkonu zajedničke kuće. Stariji su mještani upozoravali djecu da kuću zaobilaze u svojim avanturama, a prikaza se, prema mjesnim pričama, pojavljivala svaki put kada puše bura i kada je zima. Svojedobno je uz kuću stajao i oronuli sablasni brod te je sveukupni dojam za lokalno stanovništvo svakako bio još strašniji i idealna kulisa za film strave. Iako, nekakvih konkretnih dokaza o ukazivanju udovice pokojnog ribara danas nema, priča je i dalje aktualna pogotovo u starijih mještana.
Prema definiciji, ukleta kuća je ona za koju se vjeruje da ju nastanjuju duhovi umrlih koji uznemiruju stanare. Stručnjaci za nadnaravne pojave ističu kako se one često manifestiraju upravo pojavom i bljeskanjem svjetla, neobičnim zvukovima, pojavama tamnih ili svijetlih prikaza, padanjem ili lebdenjem predmeta i sl. Ove aktivnosti pa tako i ovu ukazanja ribarove udovice pripisuju nemirnim dušama koje ne mogu naći mir nakon smrti bilo da su ostavile neki neobavljeni zadatak ili da su one ili netko njihov umrli nasilnom smrću s čime se ne mogu miriti i traže osvetu.
Parapsiholozi tvrde kako upravo kuća bira vlasnika, a ne on nju. Njihova razmišljanja su pak dvojbena, no složit ćete se kako svaki prostor, pa tako i onaj životni, bio on stan ili kuća odišu posebnom energijom, pozitivnom ili negativnom, pogotovo ukoliko se radi o prostoru s dugom povijesti naseljenosti i više promjena stanara.
Neki ljudi ističu kako osjećaju prostor, zapravo osjećaju tu energiju već pri prvom doticaju s njim i to im često bude glavni imperativ za useljenje i /ili kupnju nekretnine. No, veći udio je onih koji taj prostor osjete tijekom vremena. Energija ili znakovi paranormalnih aktivnosti mogu se manifestirati ne isključivo prikazama umrlih, reakcijama svjetla ili predmeta, jednako tako vaš stambeni prostor može imati veliki utjecaj na vaše zdravlje, koje je do određenog trenutka bilo neupitno, no nakon useljenja se drastično počelo pogoršavati, ali i na vaše međuljudske, prvenstveno partnerske odnose, zasnivanje obitelji i sl. Stručnjaci kažu kako su to sve znaci da vas bivši stanari, odnosno sam prostor i već prisutna energija ne žele tu. Sam prostor gledaju kroz prizmu živog tijela, za koje bi svakako bilo bolje da nema repova iz prošlosti, koji nisu našli mir i koji možda u svojoj vlastitoj bespomoćnosti i ljutnji uznemiruju “uljeze” pokušavajući ih natjerati osjećajem straha od nepoznatog iz “svog” prostora.
Znanost je ponešto objektivnija te većinu prethodno navedenih iskustava objašnjava kao posljedicu straha ili prevladavanja iracionalnosti kod ljudi koji su im svjedočili.
Iako je kuća na Ugljanu u međuvremenu dobila novog vlasnika i potpuno je renovirana, nitko još nema saznanja da li je navodna duša nesretne udovice tim činom konačno pronašla mir ili svojim ukazanjima i dalje stvara nemir u “svojoj” kući.
