Zanimljivu životnu priču za portal Kalelarga info pristao je ispričati 55-godišnji Ivan Perić koji ovih dana napokon uživa u obiteljskom okruženju i sa svojim kćerima od kojih je bio razdvojen punih 25 godina.
Kao mladić imao je sretan život, iako obilježen siromaštvom. Već sa 16 godina išao je raditi kao pomorac, a mlad se i oženio.
Dobio je dvije kćeri, Ivanu i Mariju, te imao skladan život s obitelji.
No sve se za njega preokrenulo kada je, sudjelujući u tučnjavi u jednom gradskom kafiću, udario jednog poznanika, došljaka iz susjedne nam Bosne, te je on nezgodno pao i poginuo.
“Iako to nisam učinio s namjerom, osuđen sam na zatvorsku kaznu. Sve to teško je palo mojoj supruzi, koju je njena obitelj okrenula protiv mene. Dok sam bio u zatvoru zatrovali su je pričama protiv mene i ona me prestala posjećivati. Kasnije se s djecom odselila u Njemačku. Početkom Domovinskog rata pušten sam iz pritvora, te sam se odmah prijavio i krenuo na ratište.” – prisjeća se Perić dodajući kako se nadao da će nakon rata uvjeriti suprugu da mu se vrati, međutim, to se nije dogodilo.
Ona je započela novi život u Njemačkoj, kasnije se udala, a i on se ponovo oženio.
Sve to vrijeme patio je za kćerima, ali nije ni pokušavao doći do njih smatrajući da ga ne žele vidjeti i da o njemu misle sve najgore.
Međutim, pojavom Facebooka uspio ih je pronaći, te pratiti iz daljine što se s njima događa.
“Nisam se usuđivao poslati im zahtjev za prijateljstvo, da me ne odbiju i ne blokiraju, pa sam onako pratio što ima novo kod njih, kakvu sliku su stavile i slično. To mi je za početak bilo doboljno. Međutim, jedan dan sam skupio hrabrosti i poslao im zahtjeve za prijateljstvo. Starija kćer Ivana odmah je prihvatila, a mlađa nije. Pomalo sam počeo s njima komunikaciju i korak po korak napredovao. Nisam htio biti prenapadan da se ne zatvore, ali želio sam ponovo biti sa svojim kćerima. U tome me podržavala i moja nova supruga.” – ispričao je Perić.
Malo po malo, dogovorio je susret s kćerima i one su ovog ljeta odlučile doći u Zadar i vidjeti se s ocem.
“Bili su to najsretniji dani u mom životu. Njih dvije odlično su prihvatile moje najmlađe dijete, svoga polubrata. Jedva čekam sada božićne praznike da se opet vidimo. Nemoguće je nadoknaditi izgubljeno, ali presretan sam. Znam da sam griješio puno u životu, neke stvari sam trebao drugačije posložiti i ranije pokušati stupiti u kontakt s djecom, ali plašio sam se odbijanja.” – kaže Perić dodajući kako bi možda i njegove kćeri prijašnjih godina drugačije reagirale na njegov pokušaj kontakta s njima.
Sada su, kaže, zrele mlade žene, te su svemu tome pristupile vrlo ozbiljno i zrelo.
“Sretan sam i ispunjen. Poručujem i drugim ljudima koji nisu u kontaktu sa svojom djecom, iz bilo kojeg razloga, da se odvaže i kontaktiraju ih. Bez obzira na sve, i djeca žele i trebaju oba roditelja.” – zaključio je na kraju.
