PRIJATELJI IVANA BLAJIĆA: Ne možemo si oprostiti što nismo bili uz njega kad nas je trebao!

Tragična smrt 18-godišnjeg Ivana Blajića šokirala je i potresla njegove prijatelje i kolege iz razreda.

U grupi koju su osnovali na Facebooku još u vrijeme kada se tragalo za nesretnim mladićem, objavili su danas informaciju da će se posljednji ispraćaj održati u srijedu, 13. travnja, u 11.20 sati na Mirogoju.

Tijekom dana posjećivali su njegova oca, poznatog neurokirurga Ivana Blajića, koji je shrvan od boli za sinom.

Njegova bol i tuga potaknula ih je na razmišljanje jesu li i u kojoj mjeri oni odgovorni za ono što se dogodilo.

Jedna od Ivanovih prijateljica, Nina Š., objavila je potresno pismo prožeto dubokim emocijama i osjećajem tuge, u kojem su se prepoznali i ostali njegovi prijatelji.

Ona tamo iznosi svoja duboka promišljanja o svemu, prisjeća se sretnih i bezbrižnih dana, dok se kao dijete igrala s pokojnim Ivanom i ostalim prijateljima.

“On je uvijek bio tu za sve nas, a mi za njega nismo kad mu je bilo najpotrebnije. Ostavili smo ga, razišli se. Tako mi je žao što nemam vremeplov da se vratim unatrag.”- napisala je iskreno ova mlada djevojka. 

“Toliko sam tužna, razočarana, ganuta, neznam ni ja koliko imam misli u glavi, di sam bila par dana mjeseci prije kad mu je mama umrla, pitam se zašto mu nisam bila podrška, a uvijek sam ga se sjetila kada sam mu prošla kraj zgrade. Zapitam se kako mu je sada gore dali je sretan dali nas gleda?”

“Duša me počne boliti koliko je teško zamisliti osobu koja je živjela 5 minuta od tebe, a da nisi ni jednom pozvao van tako sam tužna i razočarana u sebe da nisam bila uz njega stvarno pišem i plačem toliko emocija da neznam di sam. Danas kada sam išla dat saučešće njegovom ocu i kada sam vidla njegovu jaknicu, bicikl tako sam se osječala jadnom kao da me gleda s strane i govori mi “Kasno si se sjetila na mene” tako me neka jeza uhvatila, kao da sam imala neku zadaću bit uz njega tako mi je mozak govorio, ali iz te zadaće sam dobila jedan kao u školi, ali ta zadaća boli kad se sjetiš svih uspomena koje sam radila s njime i gluparije uključujući i ostalu ekipu Eugen, Maja, Karlo, Toni imao je samo nas, a mi smo otišli svojim putem. Žao mi je što nas se nije sjetio kad mu je bilo teško, a znao je di smo.”

Smrt ovog mladića i tužna životna sudbina potresla je sve one koji poznaju dr. Blajića, koji je pomogao njima ili članovima njegove obitelji.

Svi se pitaju kako je moguće da tako dobar, skroman i samozatajan čovjek, vrhunski liječnik koji je cijeli svoj život nesebično pomagao drugima, doživi nešto ovako tragično.