Šenol Selimović odgovara na prozivke: “O meni nisu ništa rekli, a o sebi – puno!”

Bivši glavni urednik i direktor Zadarskog lista Šenol Selimović prešao je u Agenciju za razvoj Zadarske županije Zadra Nova. Iz sveučilišne mladeži HSS-a stiglo je priopćenje koje, između ostalog poručuje kako je njegovo zaposlenje u Agenciji primjer političkog kadroviranja od strane vladajućih, da je ono „sramotno“, da predstavlja „odraz hrvatskog društva“, a što su neki mediji u cijelosti prenijeli, a da „okrivljenog“ Selimovića nisu ni pitali za komentar ili objašnjenje. Barem ga nisu objavili.

Oporbeni vijećnik Malta čak je na Gradskom vijeću spomenuo ovaj slučaj, pa smo na koncu upitali i samog Selimovića da prokomentira reakcije koje su nastale njegovim zapošljavanjem u ovoj Agenciji.
Pristao je na razgovor uz jedan uvjet: pitajte me što god želite, žao mi je što to nisu to učinili i oni koji me blate preko svojih portala, ali imam jedini uvjet – da govorim isključivo u svoje osobno ime, a ne u ime Agencije jer za to nisam ovlašten. A upravo smo to i željeli – da govori u svoje ime, ali otvoreno, o svemu.
• Kako ste se uopće zaposlili u Agenciji Zadra Nova?
– Konačno da i mene netko to pita! Nakon odlaska iz Zadarskog lista poslao sam nekoliko otvorenih zamolbi za posao na više adresa. Iz Zadra Nove dobio sam poziv na testiranje i intervju. Poslali su na adrese više od 50 kandidata koje su imali u svojoj bazi, a na poziv ih se odazvalo nas 38, a što je bilo objavljeno na web stranici Agencije. Nakon provedenog postupka, pod istim uvjetima i u istoj proceduri, izabrali su 9 kandidata među kojima sam i ja. Zaposleni smo na projektu, na rok od šest mjeseci.

• Doživljava Vas se uglavnom kao novinara. Je li Vaše obrazovanje u skladu s ovim novim poslom?
– Da, ja sam novinar s oko 25 godina profesionalnog iskustva, s nacionalnom i nekoliko međunarodnih novinarskih nagrada i priznanja. Ali, imam i dvije sveučilišne diplome, doktorat u području društvenih znanosti i aktivno se služim u govoru i pismu s četiri strana jezika. Uz to imam i završen stručni studij Diplomatske akademije, te nekoliko stručnih seminara iz područja funkcioniranja EU institucija i programa financiranja iz EU fondova na kojima sam se educirao pohađajući ih u Zagrebu, Bruxellesu i Londonu. Imam i prethodno profesionalno iskustvo rada u Odjelu analitike i planiranja Ministarstva vanjskih poslova RH. Dakle, više nego dovoljno za rad u odjelu za strateško planiranje jedne lokalne agencije.

• Ništa manje važno nije ni pitanje jeste li Vi primljeni u skladu sa zakonom i propisima? Neki su javno tvrdili da je to političko kadroviranje?
– Sve je u skladu sa zakonom i transparentno. Ovi pojedinci i pojedini mediji ističu moje ime stvarajući dojam kao da je riječ o individualnom, izravnom zapošljavanju jedne osobe, tj. mene. Opisao sam vam točno koliko je ljudi pozvano, koliko ih je pristupilo testiranju i koliko ih je i na temelju kojih kriterija primljeno. To su činjenice, sve ostalo su isprazna lamentiranja.

Što mislite, zašto Vas prozivaju, ako je to tako kako ste objasnili?
– Nemam pojma niti me zanimaju njihovi motivi. O meni nisu ništa rekli, o sebi puno.

Kako komentirate svoje kolege iz medija koji su pustili takve optužbe a da Vas, kako tvrdite, nisu uopće pitali za komentar tih optužbi?
– Ne da me nisu uopće pitali nego su neki od njih taj pamflet objavili kao vlastiti „izbor urednika“. A tekst su opremili tako da čitatelj ne razabire ‘iz prve’ je li to preneseno nečije priopćenje ili je to stav redakcije!? O elementarnom pravilu zanata da se čuje i druga strana – ni slova.

Dominirala je u tim napisima nekako baš formulacija da je Vaše zapošljavanje u Agenciji – „sramotno“.
– Ne znam što je sramotno u činjenicama koje sam Vam iznio. Imate obrazovne, stručne i iskustvene reference za neki posao, budete izabrani u potpuno legalnoj i transparentnoj proceduri, i onda se nađe „lik“ koji javno kaže da je to sramotno. I mediji koji mu posluže kao oglasna ploča. A „argumenti“ zašto je to sramotno svode se na onu „što se babi snilo, to se babi tilo“, tj. na naklapanja o mojim navodnim političkim stavovima i o uređivačkoj politici lista na čijem sam čelu bio i slično.

• Osoba koja je lansirala to priopćenje potpisala se kao predstavnik „sveučilišne mladeži HSS-a“?
– A mogao se on potpisati i kao glavni tajnik Ujedinjenih naroda, njegov pamflet ne bi bio ništa manje jadan. Kad je riječ o „sveučilišnom“ i „stranačkom“ legitimitetu autora tog pamfleta koji navodno govori u ime HSS-a, dopustite da i ja gospodinu (kojeg inače uopće ne poznajem) javno odgovorim na njegov žučni zaključak kako sam ja, zamislite, „odraz hrvatskog društva“. Znate što je za mene odraz hrvatskog društva? Kada čovjek koji u 30-oj godini života biva uhićen i pravomoćno osuđen zbog provaljivanja u automobile – postane lider jedne stranke s tako časnom i slavnom prošlošću kao što je HSS! I koji, još i danas, javno izjavljuje kako je zloglasna Udba ubijala premalo hrvatskih emigranata, tj. da ih je trebala likvidirati i više. To je, nažalost, odraz hrvatskog društva! Oni koji ih slijede kao svoje lidere, ne vide u njima problem. Oni vide problem u meni koji nikada u svojih 30-ak godina radnog staža nisam radio ni jedan jedini posao koji nisam pošteno i zasluženo dobio i za koji nisam imao profesionalne, stručne i iskustvene reference.
• Nije samo on, i vijećnik Malta se na Gradskom vijeću dotakao Vas i Vašeg zaposlenja?
– Gospodin Malta je iskusan obrtnik i oporbeni vijećnik. Ako mu je moje zaposlenje poslužilo kao municija, točnije ‘ćorak’ za koji politički poenčić, mogu mu samo reći da je „fulao ceo fudbal“. Čudi me da je nasjeo na tako prozirne priče. On dobro zna da nije budala onaj tko ne zna čitati, nego onaj tko misli da je istina sve što pročita.

• Kako kao dugogodišnji novinar i urednik ocjenjujete današnju medijsku i političku scenu u Zadru?

– Mediji i medijski život, ne samo u Zadru, nikada nije bio na stupnju dekadencije kao u novije vrijeme. Ali, to je problem s kojim se mora suočiti ceh, s kojim se moraju obračunati sami novinari, nakladnici i vlasnici. To nije posao politike ni političara. Kada političari ocjenjuju novinare i medije, to je ironično. A kada to rade oni koji su politiku pretvorili u kanalizaciju, koji pod plaštem političara zapravo prostače, psuju, vrijeđaju i umjesto procedura primjenjuju fizičku silu – onda je to tragično. Da se razumijemo, u toj priči mediji nisu samo žrtve, nego nažalost nerijetko i protagonisti vlastite tragedije.