Oko pet tona krumpira uzgojili su zadarski beskućnici i podijelili pučkim kuhinjama u Zadru i Benkovcu hraneći tako oko pet stotina ljudi. Djelo je to korisnika Prenoćišta zadarskog Caritasa koji svakodnevno rade na poljoprivrednom dobru na Bokanjcu.
Zemlju im je na korištenje dala Zadarska nadbiskupija, a u sklopu projekta integracija beskućnika u zajednici.
“Rajčice su nam bile najbolje”, istaknuli su ponosno na zajedničkom druženju u povodu Svjetskog dana beskućnika.
Unatoč kiši koja je padala, jutros su se na poljoprivrednom dobru na Bokanjcu okupili župan Stipe Zrilić, pročelnik UO za zdravstvo i socijalnu skrb Zadarske županije Bernard Maruna, ravnateljica Doma za stare „Sveti Frane“ Marija Pletikosa, novinari, djelatnici Caritasa i naravno oni koju su zaslužni da se 4.000 metara četvornih, nekada zapuštenog područja , pretvorilo u povrtnjak.
Beskućnici su ljudi vrijedni našeg truda i pažnje, istaknula je Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja zadarskog Caritasa:
„Prijavili smo se na projekt Ministarstva rada i socijalne skrbi, na tom smo natječaju dobili 140 000 kuna koje smo uložili u ovu zemlju. Ubrali smo prve plodove. Ali projekt je završio, novaca više nema. Mi ne tražimo novce jer naši beskućnici znaju da mogu nastaviti raditi i dalje i da svojim radom mogu napraviti veliku stvar.“
Župan Stipe Zrilić darovao je beskućnicima paket prehrambenih proizvoda te uz ostalo kazao: „Životne okolnosti pojedince dovedu u teške situacije, nekada i bez njihove krivnje i to stanje nisu u mogućnosti sami rješavati pa im je potrebna pomoć zajednice. U našoj županiji Caritas je nositelj tih aktivnosti kroz vođenje prenoćišta i pučke kuhinje, a i kroz druge projekte kao što je integracija beskućnika u zajednici. Zadarska županija redovito pomaže aktivnosti Caritasa, a tako će raditi i u budućnosti.
Naravno, naš posao je i stvaranje stabilnog i razvijenog društva u kojem će biti što manje beskućnika, odnosno na drugi način socijalno isključenih pojedinaca.“
U početku beskućnici i njihov projekt naišli su na nepovjerenje mještana Bokanjca, no s vremenom se i to promijenilo pa su Bokanjani kraj poljoprivrednog dobra uredili i dječji park gdje svakodnevno dolaze djeca iz vrtića što je odličan primjer prihvaćanja onih za koje se često čini da su ih svi zaboravili.
