Virske mažoretkinje napravile su krš i lom na regionalnom Prvenstvu Hrvatske (južni dio) u mažoret plesu održanom prije dva dana u Marini kod Rogoznice osvojivši tri zlatne medalje, jedno srebro i četiri bronce u konkurenciji 130 natjecateljki iz dalmatinskih i primorskih mažoret sastava. Zaslužena slava nije pripala samo Virankama, već i njihovim trenericama Željki Vitlov i Izabeli Bobić, koje su skupinu od osam mažoretkinja s otoka Vira u kratkom vremenu upoznale s mažoret tehnikama i obučile za nastup. Zlatne medalje s više od 20 bodova za demonstraciju tehnike, koreografije i ukupni scenski nastup dobile su Viranke Fabijana Peša (kategorija prvi korak od 4 do 9 godina), Saša Ruško (također prvi korak) i Ema Škorić (kategorija viši korak od 10 do 25 godina), odnosno bile su najbolje među najboljima.
– Prekrasan je osjećaj dobiti zlatnu medalju! Bolji je nego kad dobiješ igračku – kaže nam osmogodišnja Fabijana, ali se potom nakon kraćeg razmišljanja ipak ispravlja:
– Zapravo, medalja nije bolja od igrački, ali je svejedno lijepa.
Fabijana je učenica drugog razreda Područne osnovne škole na Viru, baš kao i njezina vršnjakinja Saša s kojom dijeli školske klupe i uspjeh iz rogozničke Marine. Sve su to virske curice ostvarile tek nakon tri-četiri mjeseca treniranja s trenericama iz Zadarskih mažoretkinja, ili samo nakon tri tjedna uvježbavanja zadane natjecateljske koreografije. U rukama mladih Viranki mažoret štapovi letjeli su precizno i u skladu s plesnim koracima, pa su prvi korak i viši korak – kategorije natjecanja – bili uspješno odrađeni.
– Nije to tako teško. Problem je samo što od drvenih štapova ostaju žuljevi – kaže Fabijana pokazujući sa Sašom žuljeve na rukama dobivene od intenzivnih vježbi. Kako su Viranke tek krenule s vježbanjem, još nemaju uniforme i odgovarajuće štapove. Njihovi štapovi su za vježbu, no oni koji su u subotu na natjecanju sudili o vještini prognozirajući po izgledu, nisu bili dobri u prognozi.
– Nismo baš izgledale kao da ćemo osvojiti zlatne medalje. Druge cure su imale uniforme i malo su izgledale važne, ali mi smo super odradile vježbe. Bilo je bez greške – priča Fabijana koju su na natjecanje, kao i sve druge cure, vodili ponosni roditelji. Ovih će dana tri Viranke sigurno biti zvijezde među svojim prijateljicama i prijateljima, pogotovo Fabijana i Saša čiji je školski kolega, popularni Bartol, već bacio oko na zlatni sjaj mažoretskih medalja.
– Odmah ćemo svima pokazati medalje. Otkad smo ih dobile, nismo ih skinule – uglas govore prijateljice i zlatne virske mažoretkinje. Najstarija u ovoj zlatnoj ekipi bila je trinaestogodišnja Ema iz sedmog razreda Osnovne škole Privlaka, koja je u svoju savršenu mažoret koreografiju ugradila i višegodišnje iskustvo iz zumba plesa kojim se bavila na Viru.
– Sigurno je pomoglo, ali je najvažnije da smo se zabavile i stekle nove prijateljice među mažoretkinjama. Lijep je osjećaj stjecanja novog iskustva, a također sam jako zahvalna našim trenericama koje su nas zahvaljujući strpljenju i vještini dovele do ovog uspjeha. Mažoret ples mi je ipak draži od zumbe, jer zahtijeva uspravan stav i savršenu preciznost tehnike – ističe Ema.
Mažoret ples svidio im se odmah čim su ga vidjele uživo, ali im je jednako privlačan bio i na malim ekranima. Ljubav je brzo rođena, pa još brži uspjeh nikoga nije iznenadio. Prva je s treninzima krenula Saša.
– Vidjela sam nastupe mažoretkinja i odmah mi se svidjelo. Poželjela sam probati, a kada smo došle na natjecanje ruke su mi se oznojile od treme. Još su nam i trnci bili u nogama – kaže Saša čijim je stopama potom krenula i Fabijana. Uz svu ovu silnu priču o zlatu i stečenoj slavi, Fabijana nam je skrenula pažnju na neke mukotrpne momente od kojih je utaban svaki uspjeh.
– Moraš sve lijepo napraviti, plesati i izvesti cijelu koreografiju, ali te poslije bole usta jer stalno moraš biti nasmijana. E, to je nagore – govore Fabijana i Ema, zlatne virske mažoretkinje te – posebno napominju – odlične učenice.
– Bile smo iznenađenje na ovom natjecanju. Druge su cure imale uniforme, željezne štapove i svoje grupe, pa nitko nije očekivao da ćemo mi s drvenim štapovima osvojiti zlatne medalje. Tek smo zapravo počele – zaključuje Ema ostavljajući ne jednu, već tri točkice na kraju ove priče.
OKVIR: Poznata i uspješna mažoretkinja Željka Vitlov ostvarila je svoju želju pokretanjem mažoret plesa na Viru
OSAM VELIČANSTVENIH MAŽORETKINJA S OTOKA VIRA
Pored Fabijane Peše, Saše Ruško i Eme Škorić, još pet Viranki vratilo se na otok s medaljama za prikazane mažoret vještine: Ana Rukavina osvojila je srebro, dok su Nikol Vučetić, Lana Rengel, Lara Rengel i Lucija Periša dobile brončana odličja. Zlato se dijeli za nastup kojega suci ocijene s više od 20 bodova, srebro je za nastup od 10 do 20 bodova, dok je bronca namijenjena natjecateljicama s manje od 10 osvojenih bodova. Nastup virskih mažoretkinja sponzorirala je Općina Vir, pa je trenerica Željka Vitlov uputila prema otočnoj Općini riječi zahvale.
– Sve su djevojčice s Vira sretne i zadovoljne sa svojim prvim odlaskom na natjecanje koje nam je omogućila Općina Vir. To je bilo natjecanje za početnice kojima se nastojao popularizirati mažoret ples i dati im dodatni motiv za buduća natjecanja. Riječ je o individualnom natjecanju djevojčica i djevojaka koje se zapravo natječu same protiv sebe, a ne protiv drugih mažoretkinja. Nastoje osvojiti što više bodova i određenu medalju – kaže trenerica Željka, poznata i dugogodišnja mažoretkinja iza koje je 13 godina profesionalnog iskustva i rada s djecom. Virske mažoretkinje osnovane su u prosincu prošle godine, a osnovala ih je Vitlov koja je predsjednica Udruge mažoretkinja te trenerica mažoretkinja s otoka Ugljana i Pašmana te Zadarskih mažoretkinja.
– Tijekom svih tih godina prošla sam s mažoretkinjama Hrvatsku od juga do sjevera i gotovo cijelu Europu, a uvijek smo imale i odlične rezultate. No velika mi je želja bila uz otok Ugljan i Pašman te grad Zadar, pokrenuti mažoretkinje i na otoku Viru. Sada sam i u tomu uspjela – kaže Željka nadopunivši svoju zahvalu i pomoćnoj trenerici Izabeli Bobić, koja joj ruku pomoći pruža u radu s mažoretkinjama na otoku Viru.
