VUKOVAR – 27. obljetnica humanitarnog konvoja ‘Liječnici bez granica’ VUKOVAR – 27. obljetnica humanitarnog konvoja ‘Liječnici bez granica’
Obilježena 27.obljetnica humanitarnog konvoja „ Liječnici bez granica „ u Vukovaru Stručnim skupom te prigodnim druženjem bivših djelatnika i ranjenika vukovarske ratne bolnice ,... VUKOVAR – 27. obljetnica humanitarnog konvoja ‘Liječnici bez granica’

Obilježena 27.obljetnica humanitarnog konvoja „ Liječnici bez granica „ u Vukovaru
Stručnim skupom te prigodnim druženjem bivših djelatnika i ranjenika vukovarske ratne bolnice , u Vukovaru je u subotu obilježena 27.obljetnica humanitarnog konvoja organiziranog od strane Ministarstva zdravstva i „ Liječnika bez granica „ , kojim je 19.listopada 1991. godine iz vukovarske bolnice spašeno 105 ranjenika.
Okupljene liječnike i medicinsko osoblje na skupu u bolnici pozdravila je ratna i sadašnja ravnateljica bolnice dr. Vesna Bosanac, koja je podsjetila kako je dogovor bio da će konvoj dva puta tjedno dolaziti u vukovarsku bolnicu i evakuirati sve ranjenike.
-Prvi pokušaj dolaska konvoja u Vukovar bio je 13. listopada 1991.g. ali ih je bivša JNA zadržala u vojarni i sve ono što su donijeli od sanitetskog materijala ,lijekova su pokupili i vratili prazan konvoj za Zagreb. Nakon tjedan dana 19.listopada mi smo imali pripremljene ranjenike koji su se bojali jer nisu imali pratnju našeg medicinskog osoblja ali su se ipak odlučili ući u prazne kamione. Dugo su putovali blatnjavim putevima, bilo je dosta rizično jer su naišli na mine ipak su došlu u ratnu bolnicu Đakovo spašeni su ,jer da su ostali pitanje je koliko bi njih još skončalo na Ovčari – rekla je na kraju dr. Vesna Bosanac
Grad Benkovac i Zadarsku županiju predstavljali su Benkovčani Marijan Boban vukovarski dragovoljac koji je kao ranjenik izašao u konvoju i Marko Ledenko –Mane u ulozi medijskog izvjestitelja.
-Morali smo sve osobne dokumente baciti da se ne zna tko smo jer bi mogli nastradati od srbočetnika. Krenuli smo blatnjavim putevima kroz kukuruze bilo je dosta rizično promrzli,gladni,žedni i iscrpljeni. Kada smo ugledali svjetla grada mislili smo da smo u Đakovu i počeli smo pjevati ali moj pokojni suborac Ramo rekao je da smo u Šidu i da prestanemo pjevati. Nastavili smo dalje putem u neizvjesnost koji je trebao trajati 40 minuta ali mi smo se vozili 14 sati do ratne bolnice u Đakovu, dočekavši konačno slobodu i spas- rekao je vukovarski dragovoljac i ranjenik Marijan Boban.
Sudionici skupa su položili cvijeće i upalili svijeće u bolničkome dvorištu, ispred spomenika dr. Juraja Njavre, kod spomen obilježja žrtvama Ovčare, na mjestu masovne grobnice na Ovčari i na Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskoga rata.
Humanitarni konvoj organizirali su Ministarstvo zdravstva i “Liječnici bez granica”, međunarodna humanitarna i nevladina organizacija, a konvoj kojim je 19. listopada 1991. izvučeno 105 ranjenika trebao je biti tek prvi konvoj iz opkoljenog Vukovara.
Mjesec dana poslije, 18. studenoga 1991. slomljena je obrana grada Vukovara, a iz bolnice je odvedeno najmanje 260 ranjenika, civila i medicinskog osoblja, među kojima je 20. studenoga 1991. na poljoprivrednom dobru Ovčari ubijeno njih 200 te pokopano u masovnu grobnicu, a sudbina ostalih još nije poznata.
Tekst i foto : Marko Ledenko-Mane

DSC00097-800x600

DSC00100-800x600

DSC00156-800x600

DSC00106-800x600

DSC00158-800x600

DSC00109-800x600

DSC00118-800x600

DSC00064-800x600

Marijan Boban i Marko Ledenko-Mane na Ovčari-800x600

DSC00092-600x800

DSC00087-800x600

DSC00169-800x600

DSC00025-800x600

DSC00035-800x600

DSC00066-800x600

DSC00182-800x600

Benkovčanin Marijan Boban Vukovarski Dragovoljac i ranjenik koji je uzašao iz Vukovara u konvoju-800x600

DSC00246-800x600

 

Trenutno nema komentara na ovaj članak

Registriraj se i komentiraj!

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.