Nakon što je portal Kalelarga info objavio članak o tome kako su protekli dani bili teški za Renatu Peroš, ravnateljicu Narodnog muzeja Zadar, jer se nagrada za životno djelo dodjeljivala Stanislavu Antiću, koji je pak nju prozvao u novinama kao osobu koja ga je izdala i zbog koje nije postao gradonačelnik, a na to su se nadovezao Marko Pupić Bakrač tvrdeći da je njoj za to plaćeno 200.000 njemačkih maraka, svoju stranu priče ispričala je ona i njen blizak prijatelj Željko Dilber. 
Prisjetili su se davne 2001. godine i lokalnih izbora.
Željko Dilber je za portal Kalelarga info kazao:
“Žao mi je što se svih ovih godina Renatu proziva i okrivljuje za nešto što je u stvari kriva interpretacija događaja iz toga vremena. Ja sam bio svjedok svega i moram reći što je i kako bilo. U to vrijeme podignuta je optužnica protiv generala Gotovine i on se odlučio za bijeg. Cijela zemlja je o tome brujala. Ja sam tog dana naišao pored restorana Malo misto gdje su sjedili Renata Peroš, Ana Dobrović i Josip Vlahović. Pridružio sam im se i sjeo s njima. Oni su bili zadovoljni što su osvojili većinu u Gradskom vijeću i pripremali se za preuzimanje vlasti. Ja se u to vrijeme nisam bavio politikom niti sam bio član HDZ-a, pa to nisam doživljavao kao nešto loše. O Antiću sam imao dobro mišljenje, kao uspješnom gospodarstveniku. Kroz razgovor sam postavio 
pitanje Vlahoviću kakav će biti stav nove vlasti prema problemima generala Gotovine, budući da sam samo o tome razmišljao tih dana. A on mi je odgovorio da ga to pitanje ne zanima, da mu nije interesantno i da uopće nemaju stav o tome. Ja sam ostao zatečen, ustao sam se i rekao da ako je tako da ja u tom društvu nemam što raditi. Za mnom se digla i Renata Peroš koju je njegov takav odgovor uznemirio i povrijedio budući da ona poštuje generala Gotovinu i cijeni sve što je napravio za Hrvatsku.” – ispričao je Željko Dilber dodajući kako je to bio razlog razlaza Renate Peroš i Vlahovića, odnosno Antića.
Ona na to dodaje:
“Ja sam i prije toga godinama bila član HDZ-a, te je bilo logično da se nakon razlaza s njima priklonim stranci čiji sam član. Nebriga nezavisne liste prema generalu Gotovini koji je tih dana proživljavao najteže dane bilo je nešto preko čega nisam mogla prijeći. Puno sam razmišljala i bilo mi je teško, ali nisam mogla dignuti ruku i na vlast dove
sti ljude koje nije briga za naše generale. Zato nisam glasovala za Antića. Poslije je krenula medijska hajka na mene, izmišljalo se da je moj glas kupljen i slične laži, ali u tome zaista nema ni malo istine. Nije mi bilo lako to sve podnositi, ali nije mi žao jer smatram da general Gotovina nije zaslužio onakav stav kakav je imao Vlahović. Drago mi je što je general slobodan i što danas mogu s ponosom reći da smo dobri prijatelji.” – kazala je Renata Peroš.
Što se tiče radnog mjesta na čelu Narodnog muzeja Zadar, napominje kako ga je dobila 10 godina nakon izbora, a dobre rezultate koje postiže ne može joj osporiti ni jedna oporba. Da je ostala uz Antića, nema sumnje da bi do dobrog radnog mjesta došla daleko prije.
Renata Peroš ističe kako je proteklih 15 godina doživjela puno neugodnosti, uvreda, zapaljen je automobil njenog supruga Zdenka, itd., međutim nije joj žao što je onog dana donijela odluku i onako postupila.
“Što se tiče Stanislava Antića, nimalo mi ne smeta što mu je dodijeljena nagrada za životno djelo. On je u svoje vrijeme ostvario velike poslovne rezultate i to je i bio razlog zašto sam i bila na njegovoj nezavisnoj listi. Suglasna sam sa svojim stranačkim kolegama oko toga.” – zaključuje Peroš.
