Nakon što je par mjeseci prikupljao dobrovoljne novčane priloge, naš sugrađanin Ferdinand Perinović tim sredstvima dao je izgraditi dostojanstven spomenik za Klaru Sutlović poznatiju kao Gracijela, koja je umrla na Valentinovo 2005. godine, dakle prije 18 godina.
Cijelog života živjela je u prijeziru svojih sugrađana. Dok je bila mlada i lijepa, preživljavala je baveći se najstarijim zanatom na svijetu. Nakon što ju je netko gurnuo s gradskog bedema, zadobila je teške tjelesne ozljede i lomove od kojih se jedva oporavila. Ostatak života trpjela je bolove, hodala šepajući uz pomoć štapa, a preživljavala je proseći i čisteći portune, ako bi je itko i angažirao za to. Živjela je životom nedostojnim čovjeka.
Svi su se micali od nje “ko vrag od tamjana”, nerjetko komentirajući međusobno kako je “bila prostitutka koju su je s badema bacili vojnici”.
Svoj teški život živjela je kako je znala i umjela, a preminula je 14. veljače 2005. godine na Valentinovo.
Nekim čudom na njen sprovod sjatio se “cijeli grad”, pa je tako nakon što je umrla dobila epitete poput “naše”, “legendarne”, “duše grada” i slično.
Šteta što Zadrani nisu imali barem 5 posto tih osjećaja pa da ovoj nesretnoj starici uljepšaju zadnje dane života, nego da živi gladna kruha. Navodno se i ugušila jedući suhi kruh.
Od tada je prošlo 18 godina, a Gracijela nije imala ni pristojan nadgrobni spomenik.
Srećom, Ferdinand Perinović odlučio je to promijeniti, te je pozvao Zadrane na zajedničku akciju. Prikupljena su sredstva i napravljen je lijep nadgrobni spomenik, 18 godina prekasno.
Ova tužna priča trebala bi biti poučna – ljudima ne treba tepati kad umru nego im pomoći dok su živi.
Više o životu Gracijele možete pročitati OVDJE.
