Na Sveučilištu u Zadru danas je održana komemoracija za sveučilišnog profesora pedagogije dr. sc. Stjepana Jagića, koji je preminuo početkom ove godine u 71. godini života.
Prof. Stjepan Jagić rođen je 5. prosinca 1951. godine u Štuparju (Krapina). Osnovnu i srednju školu završio je u Bjelovaru, a pedagogiju i sociologiju diplomirao 1980. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon završetka studija svoje radno iskustvo započinje u osnovnoj školi u Zagrebu. Godine 1981. postaje asistent na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Doktorat znanosti iz područja pedagogije stekao je 2002. godine obranom rada na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2008. godine bio je voditelj znanstveno-istraživačkog projekta „Interkulturalne promjene pod utjecajem turizma u Hrvatskoj“.
– Stjepanov i moj profesionalni i privatni život ispreplitali desetljećima – još od 1987. godine. Otkad nas je napustio svi prosijavamo sjećanje na njega u sličicama koje zabliješte i nepomirljivo nas suočavaju sa životnom onostranošću, rekla je na komemoraciji rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican, ističući kako je Jagić svoj cijeli radni vijek proveo u ovoj instituciji, nekadašnjem Filozofskom fakultetu i današnjem Sveučilištu u Zadru.
– Danas ga se prisjećamo i s iskrom radosti jer se svojom osobnošću utkao u naše živote; utkao se u generacije i generacije studenata osobito nastavnim radom i posebnom posvećenošću njihovom profesionalnom stasanju. Štef je bio odan prijatelj, čovjek kojemu je prijateljstvo značilo koliko i obitelj. Bio je nesebičan u svakoj pomoći kad god je nešto zatrebalo – postolar, ribar, liječnik, pravnik, knjiga, skripta. Naš Stjepan je našao svoj mir kao čovjek posebno velikog i posebno dobrog srca, istaknula je rektorica Vican.
Pročelnica Odjela za pedagogiju izv. prof. dr. sc. Matilda Karamatić Brčić rekla je kako je profesor Jagić bio je čovjek natprosječne inteligencije, široke kulture i velikog znanja kojega je nesebično dijelio.
– Napustio nas je profesor u čijem srcu je bilo mjesta za sve. Čovjek koji je u našim različitostima pokazivao dobrodošlicu, širinu i otvorenost. Imao je razumijevanja za svakog studenta, svakog kolegu, svakog čovjeka s jasnom porukom o potrebi promišljanja misli prije nego je pretočimo u riječ. Skromnost je bila njegova temeljna vrlina, a znanje temeljno sredstvo u procesu prijenosa znanja i iskustava, rekla je Karamatić Brčić.
Kao nekadašnja asistentica koja je svakodnevno surađivala s prof. Jagićem prigodne riječi uputila je doc. dr. sc. Marija Buterin Mičić
– Posebno bih istaknula njegovu vještinu preispitivanja problema iz različitih perspektiva, kritičko-analitički pristup i poticanje profesionalne autonomije, djelujući prema odgojnom načelu „pomozi mi da to učinim sam“. Njegovi brojni interesi iz različitih područja znanosti i kulture djelovali su inspirativno za šire i kreativno sagledavanje odgojno-obrazovnih fenomena. Uz sve to, imala sam priliku učiti i o životnim vrijednostima kojima je profesor Jagić pristupao kao znanstvenik ali i kao iznimna osoba koja je te vrijednosti nesebično promicala i živjela, rekla je Buterin Mičić.
Od prof. Jagića se oprostila i njegova kći Ana, koja je rekla da je on osim što je bio veliki stručnjak bio veliki otac i prijatelj kojemu se uvijek mogla obratiti.
