O problemu obiteljskog nasilja posljednjih godina sve se više govori, žrtve imaju veće šanse za dobiti pomoć i pobjeći iz pakla u kojem žive, a u većini hrvatskih gradova otvorene su sigurne kuće.
Ana Brkić jedna je od žena koje su bile žrtve obiteljskog nasilja prije 25 godina, kada su žene bile mnogo manje nezaštićene nego što je danas slučaj.
“Bila sam mlada, ostala trudna i udala se. Tek kad se rodilo dijete muž je pokazao svoje pravo lice. Bio je patološki ljubomoran, izmišljao je razloge za svađu, a njegovo ponašanje bilo je sve gore. Postao je nasilan. Prijavljivala sam ga policiji više puta, ali nikakve pomoći nije bilo. Oni bi došli, napravili zapisnik i to je to. Kad me počeo zlostavljati pred malim djetetom, shvatila sam da moram nešto poduzeti, nekako pobjeći. Nisam mogla dozvoliti da moje dijete odrasta u takvom okruženju.” – prisjeća se Ana, koja je, uz pomoć prijateljice, izvadila dokumente i pobjegla u Njemačku.
Nikome nije govorila ni gdje je ni što radi, a izbjegavala se javljati ikome u Zadru. Radila je razne poslove, čistila zgrade, radila u kuhinji restorana itd., kako bi zaradila za preživjeti.
“Prijateljica i njena obitelj su mi pomogli, da nije njih ne bi uspjela, sama s malim djetetom.”
Nakon 12 godina upoznala je dobrog i plemenitog muškarca, te se udala za njega. Njenu kćer iz prvog braka prihvatio je kao vlastitu.
“Bivši muž je propalica i alkoholičar, te invalid. Nemam s njim nikakvih kontakata, ni ja ni kćer. O svom iskustvu odlučila sam napisati knjigu. Želim se riješiti teških osjećaja i prošlosti, a to ću najbolje učiniti kroz knjigu. Imam apsolutnu podršku muža, a i kćeri. Osim toga, želim ženama koje se nalaze u paklu obiteljskog nasilja pokazati svojim primjerom da uvijek postoji izlaz, svjetlo na kraju tunela, i da se moraju pokušati izboriti za sebe i svoju djecu.” – kazala je Ana Brkić.