ANTE MILETIĆ: Nakon smrti sina i nevjeste, unuke sam odgojio sam!
AktualnoIzdvojeno 13. rujna 2015. Valentina Fuzul
Ante Miletić, hrvatski iseljenik porijekom iz Ražanca, najmanje vremena u životu proveo je u rodnom mjestu.
Već sa 16 godina ukrcao se na brod i išao navigati.
Godinama je živio kako pomorci žive, međutim nakon nekog vremena takav način života postao mu je naporan.
Skrasio se u njemačkom gradu Hamburgu, gdje se zaposlio na željeznici. Oženio se Marijom, kćeri iseljenika iz Hrvatske koja je tamo rođena.
Iako teško i u stalnoj borbi za egzistenciju, Ante i Marija su lijepo živjeli.
Dobili su i sina, koji je pohađao njemačke škole. Nekako su izgradili svoj život u Hamburgu, tako da su u rodni Ražanac sve rijeđe dolazili, pogotovo otkako su Anti umrli roditelji.
Velika tragedija zadesila ih je prije šest godina, kada su u prometnoj nereći, nedaleko od Frankfurta, život izgubili sin i snaha.
“Mislio sam da to neću moći preživjeti. Žena se nakon toga povukla u sebe i oslabjela sa živcima, a ja sam se morao brinuti za nju i preuzeti dvije unuke. One su tada bile male, imale su jedna dvije, a druga četiri godine. Brinuo sam se za njih, za bolesnu suprugu, i mogu reći da me samo to i održalo na životu, činjenica da sam nekome potreban.” – prisjeća se Ante Miletić.
Djevojčice su pomalo rasle, te mu je s vremenom bilo i lakše skrbiti se o njima. Danas su one veoma samostalne, uspješne su u školi i na ponos djedu.
“Ove godine poveo sam ih u Hrvatsku, da upoznaju rodbinu u Ražancu i malo dožive naš rodni kraj. Rodbina je dirnuta kada vidi kako sam ih odgojio i kako su prstojne i simpatične cure.” – pun ponosa o svojim unukama priča Ante Miletić.
