ARBANAS: Ministar Orepić je bio podoficir JNA dok je Markač zapovjedao specijalcima! ARBANAS: Ministar Orepić je bio podoficir JNA dok je Markač zapovjedao specijalcima!
Predsjednik Udruge HVIDRA Zadar, Ivica Arbanas, poslao je priopćenje za javnost kojim reagira na govor ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića. Priopćenje donosimo u cijelosti: “U... ARBANAS: Ministar Orepić je bio podoficir JNA dok je Markač zapovjedao specijalcima!

Predsjednik Udruge HVIDRA Zadar, Ivica Arbanas, poslao je priopćenje za javnost kojim reagira na govor ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića. Priopćenje donosimo u cijelosti:

“U Pakracu je dana 1. ožujka misom zadušnicom za poginule branitelje, polaganjem vijenaca i Mimohodom istine obilježena 25. godišnjica napada na Pakrac, pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Tog 1. ožujka 1991. g. zgradu policijske postaje i općine okružili su, uz policajce srpske nacionalnosti i naoružani civili, a akciju su koordinirali čelnici mjesnog SDS-a na čelu sa Veljkom Džakulom. Tom prilikom razoružali su 16 policajaca hrvatske nacionalnosti. Sa policijske zgrade i općinske zgrade su skinuli hrvatsku zastavu i postavili srpsku a na zgradu Skupštine Općine su postavili i četničku zastavu. Cilj im je bio pripojiti Pakrac „SAO Krajini”. U tu srpsku pobunu uskoro se uključila i JNA. Upućeni su pripadnici JNA iz Bjelovara, Virovitice i Zagreba, a iz vojarne JNA u Bjelovaru je prema Lipiku krenula kolona od 10 tenkova.

Hrvatska reakcija je uslijedila već idućeg dana, 2. ožujka. Postrojba specijalne policije rano ujutro došla je u Pakrac. General Markač i njegovi specijalci preuzeli su Policijsku postaju, dio srpskih terorista je zarobljen, a dio je pobjegao je u okolna brda.
Nakon smirivanja situacije, snage JNA povučene su s pakračkoga područja 18. ožujka.
Danas, 25 godina kasnije, što se događa ?

Na obilježavanje tog važnog događaja koji se odvija pod pokroviteljstvom predsjednice Republike, predsjednica kao svog izaslanika šalje generala Markača koji je prije 25 zapovijedao specijalnim postrojbama policije koje su taj sramni teroristički napad zaustavile, a kao uzvanik je pozvan i ministar unutarnjih poslova – gosp. Orepić koji je u to vrijeme još uvijek bio podoficir JNA.

I onda kreću propust za propustom. Prvo je ministar Orepić uvjetovao svoje sudjelovanje time da njegov govor bude iza govora generala Markača, iako je protokolom bilo predviđeno da general Markač održi posljednji govor. Valjda sujeta gospodina ministra nije mogla istrpiti da on ne bude glavni uzvanik?

A onda taj završni govor koji je izazvao šok među nazočnima. Naime, ministar u svom obraćanju kaže: „ Trebamo upamtiti da je 25 godina prošlo od prvog oružanog sukoba u Hrvatskoj, od prvog suprotstavljanja i sukoba naše policije s nekakvim nesretnicima, ja ću se tako izraziti .”
S „nekakvim nesretnicima” ? ! ? Ti i takvi „nesretnici” su za vrijeme Domovinskog rata okupirali veliki dio Hrvatske, ubili 15 000 tisuća hrvatskih branitelja i civila te prognali 500 000 ljudi. A ako su oni bili „nesretnici” kako bi onda ministar nazvao hrvatske branitelje ? Agresorima koji su napali jadne nesretnike?

Osobno sam te 1991.g. bio u Pakracu kao pripadnik jedinica za posebne namjene policije i moram reći da je s moje točke gledišta bilo jasno tko je 01.03.1991.g. bio agresor , a tko žrtva. Ukoliko gosp. Orepić namjerava i dalje biti ministar unutarnjih poslova, preporučam mu da makar nauči prave činjenice o tijeku Domovinskog rata za period u kojem je on još uvijek bio podoficir JNA.

Jer, nedopustivo je da se i nakon 25 godina na ovakav način iskrivljuje istina o Domovinskom ratu i da se uporno pokušava izjednačiti agresora sa žrtvom. Domovinski rat nije bajka u kojoj možemo izmišljati likove i događaje. On je bio naša stvarnost, stvarnost koju smo svakodnevno živjeli i u kojoj smo se borili protiv agresora koji nas je želio pokoriti, stvarnost kroz koju smo obranili Domovinu koju danas imamo. Na obrani digniteta Domovinskog rata mi ćemo ustrajati uvijek, ali moramo naglasiti da smatramo žalosnim što je u današnjoj Hrvatskoj ta obrana digniteta potrebna, i to sve češće.”