Da su godine samo broj uvjerila nas je naša sljedeća sugovornica, baka Mara Jordan – Gara iz Vrsi koja je, okružena svojim najmilijima, uz dobru spizu ove subote proslavila sto godina, čitavo stoljeće života. Lucidna, živahna i sićušna baka Gara, preživjela je brojne životne nedaće i dva rata, a nadživjela je i nekoliko državnih uređenja – ne kaže se uzalud kako u maloj boci špirit stoji. Rođena je prvog dana ožujka 1922. godine u obitelji Grge i Krstine Vukić, a odmah po rođenju, zbog crne kose i tamnije puti, prozvana je Gara.
- Bilo je nas četiri sestre i dva brata, otac je rano strada’ tako da nas je mater sama odranila i podigla. Ja san jedina ostala na životu, jedna sestra je umrla s 87 godina, dok su drugi doživili najmanje 90 godina. Živili smo skromno, po seljački – radili polje i držali blago, prisjeća se na početku razgovora naša sugovornica, koja je već s petnaest godina napustila rodnu kuću i počela raditi u bolnici Zadar.
SA SUPRUGOM PODIGLA ČETIRI KĆERI I DVA SINA
- Kad san napunila petnaest godina, 1937. godine otišla san raditi u bolnicu Zadar ka’ čistačica. Radila san s redovnicama koje su pripoznale moj trud i unapridile me u njegovateljicu. Davala san lijekove pacijentima, skrbila za njih i kad je doša nesritni Drugi svjetski rat morala san izabrati oću li se vratiti doma ili ću otići u Italiju u samostan, govori nam oštroumna stogodišnja baka i dodaje kako se ipak vratila kući, a po nju je iz dvadeset kilometara udaljenih Vrsi na biciklu došao brat.
- Udala san se odma po povratku u Vrsi, a u braku sa mojin Franom provela san 58 godina, od 1941. do 1999. godine. Podigli smo šestero dice – četiri kćeri i dva sina, priča nam baka Gara, koja ima dvanaest unučadi i osam praunučadi, dok je deveto na putu. Kroz svoj život nije se susretala s ozbiljnijim zdravstvenim tegobama, a prije mjesec dana imala je koronu i kako kaže, jača je ona od nje.
- Nisan nikad imala nikakvu ozbiljniju bolest, a prije misec dana zarazila san se koronon. Ma zgazila san je bez ikakvih posljedica, jača san ja od nje, dodaje ova hrabra baka.
NAOČALE JOJ NE TREBAJU
Iako na svojim leđima nosi troznamenkasti broj godina, baka Gara svaki dan bez iznimke plete čarape, papuče i druge modne dodatke te bez naočala provlači konac ili vunu kroz iglu.
Nekad je, kako nam priča njezina kćer Marica, bila najpoznatija švelja u mjestu.
- Navečer, kad bismo otišli na spavanje, upalila bi petrolejku i plela i šivala do dugo u noć. Također, znala bi skratiti hlače, prekrojiti haljinu drugim ljudima i oni su je za to nagrađivali s malo hrane, kako se to već prije plaćalo, ističe Marica Maričić.
- Da nismo večeras ode, sigurno bi plela. Ko god je doša kod mene, nije izaša iz kuće da mu nisan dala pletene čarape, papuče ili kapu. Šila san prije i na mašinu, ali ona je sad u kvaru, pa sve radin ručno. Naočale mi ne tribaju, vidin sve bez problema, pojašnjava vrijedna baka koja je na slavlju priredila spektakl za sve prisutne izrecitiravši pjesmu “Sirota majka” koju je naučila u četvrtom razredu osnovne škole, prije otprilike devedeset godina.
- Otkad znam za sebe, majka je uvijek imala smisla za poeziju i pjesme. Ja sam naslijedila tu njezinu crtu i danas imam zapisane tri bilježnice pune poezije, govori nam slavljeničina kćer, Dragica Fraćin iz Dinjiške s otoka Paga, koja je posebno za majčin rođendan napisala pjesmu “Volim život”.
O tajni dugovječnosti uvijek se razgovara sa stogodišnjacima, a prema svjedočenju bake Gare, prehrana je najbitnija. - Uvik pazim koliko ću i što pojesti, a najviše volim zelenjavu i povrće s malo mesa. Ne triba nikad pretjerivati, otkriva nam.
Uz želju da se slavlje ponovi i dogodine za 101. rođendan, slavljeničkom tortom na kojoj su bila ispisana imena svih potomaka i šampanjcem zaključena je proslava stoljeća života bake Mare – Gare Jordan.
Izvor: Toni Perinić / Vrški glasnik
