Svetkovina posvete župne crkve Sv. Nikole u župi Prikazanja BDM u Kistanjama i blagdan Prijenosa moći Sv. Nikole biskupa svečano je proslavljen u Kistanjama u utorak, 9. svibnja.
Koncelebrirano misno slavlje u kistanjskoj župnoj crkvi sv. Nikole predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović. Bio je to prvi pohod mons. Glasnovića kao dubrovačkog biskupa Kistanjama gdje živi janjevačka zajednica kojoj i on rodom pripada. Mons. Glasnović zahvalio je Janjevcima u Kistanjama „na molitvama i svakoj podršci“, poželjevši da im „Gospodin obilato uzvrati, a Gospodin daje mnogostruko“, rekao je dubrovački biskup.
Relikvije sv. Nikole, odnosno njegovi posmrtni ostaci, premješteni su iz grada Myre, (današnji Demre) u Turskoj u Bari u Italiji 9. svibnja 1087. godine. Na isti datum prijenosa Nikolinih moći, 9. svibnja 2007., 920 godina kasnije od toga čina, posvećena je crkva sv. Nikole u Kistanjama. Tako župa Kistanje u jednom danu proslavlja dva blagdana, rekao je mons. Glasnović.
Istaknuo je i jubilej 720 godina od prvog spomena mjesta Janjevo na Kosovu. Biskup je potaknuo da se Janjevci i dalje spominju i mole za Janjevo odakle su otišli, najnovije 1990.-ih godina u Zagreb, Kistanje i druge gradove, a izvorno, kao najstarija hrvatska dijaspora, Janjevci potječu od marljivih ljudi iz Dubrovnika koji su se bavili trgovinom i rudarstvom.
Mons. Glasnović podsjetio je na riječi blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe koji je u propovijedi za vrijeme posvete kistanjske župne crkve bio rekao: „Janjevci su kroz svoju povijest bili raspršeni, ali duhom zajedno. Janjevci su žilavi narod, sposobni vladati situacijama, a ne situacije njima. Vaši preci nose sveto ime Isusovo kao svoj znak i barjak i nisu ga se nikad odrekli ni zaboravili. Prenosili su i predavali vjeru s koljena na koljeno, išli su na svetu misu jer su poštovali Dan Gospodnji i blagdane. Poznavali su teškoće u obitelji, ali nisu poznavali rastave braka. Iz toga su primali djecu i radovali im se. Nisu pristali na ubijanje nerođene djece. Bili su zadovoljni sa svojim skromnim životom, jer nosili su Boga u srcu. Bili su njegov hram“.
Te riječi osobito odzvanjaju i znače u vremenu koje karakteriziraju pojave suprotne poštovanju života, rađanju i stvaranju obitelji.
