U ime Mosta za Zadarsku županiju prof. dr. Đani Bunja poslao je priopćenje za medije koje objavljujemo u cijelosti.
“Dekonstrukcija mita o uspješnosti hrvatskog turizma na primjeru otoka Vira
Nesporna je činjenica da je turizam od velike važnosti za Hrvatsku. Prvenstveno zbog njegovih pozitivnih učinaka u gospodarstvu. To dokazuju i podatci HNB-e o udjelu turizma u BDP-u Hrvatske, prema kojima on iznosi približno 20%. Međutim, turistički rezultati često su podložni i različitim manipulacijama. Zato ne čudi što je ocjena uspješnosti turističkih politika izvor prijepora i često predstavlja političko pitanje.
U Mostu za Zadarsku županiju odlučili smo ovaj prijepor i pitanje razriješiti na način da smo pristupili dekonstrukciji mita o Viru kao uspješnoj turističkoj destinaciji.
Naime, u posljednje vrijeme u medijima izloženi smo, a to ćemo u nastavku i dokazati, nevjerodostojnim podatcima o uspjesima turističke politike koju provodi općinska vlast na otoku Viru. Tako ga se svrstava uz bok vodećih istarskih destinacija i prikazuje kao šampiona hrvatskog turizma jer je u 2020.g ostvario 2,3 milijuna noćenja. Ta tvrdnja jest pogrešna i predstavlja pretenciozno prikazivanje podataka o ostvarenom turističkom prometu. Naime, prema podatcima iz sustava eVisitor za 2020.g. na otoku Viru ostvareno je, zapravo, 440.952 turističkih noćenja i 1.851.328 noćenja u nekomercijalnim objektima za smještaj.
Sustav eVisitor je središnji elektronički sustav za prijavu i odjavu turista u Hrvatskoj. Unutar njega, temeljem zakona, potrebno je evidentirati i vlasnike kuće ili stana za odmor (vikendaše) te njihove goste. Boravak vlasnika, članova njihovih obitelji, ostale rodbine i prijatelja u kućama i stanovima za odmor te boravak turista u ostalim objektima u kojima se usluga smještaja ne naplaćuje je nekomercijalni turistički promet. On ne ulazi u turističke statistike ni sukladno Uredbi br. 692/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o europskim statistikama o turizmu. Predmetna Uredba taj oblik turizma definira kao neiznamljeni smještaj. Svjetska turistička organizacija (UNWTO) u turiste ubraja i one koji posjećuju prijatelje i rodbinu. Međutim, turisti koji pripadaju skupini VFR (visiting friends and relatives) nisu vikendaši, tj. vlasnici kuća za odmor i članovi njihovih obitelji. Oni se, zapravo, smatraju domaćinima. U turiste se mogu ubrojiti jedino njihovi gosti kojima se usluga smještaja ne naplaćuje. Budući je zakonodavac predvidio da se svi oni, tj. i vikendaši i oni koji ih posjećuju, moraju prijaviti u sustav eVisitor ingeniozno ih je proglasio nekomercijalnim turistima, a radi se o pojmu nepoznatom u europskom i međunarodnom kontekstu. Dakle, riječ je o još jednoj hrvatskoj izmišljotini. Zato iznosimo prijedlog da se napusti pogrešna praksa miješanja krušaka i jabuka te da se jasno i nedvosmisleno razgraniči turiste od oni koji to nisu.
Prema tome, tvrdimo da podatci kojima općinska vlast u medijima manipulira nisu vjerodostojni. Zbog toga se stječe dojam da se smišljeno radi na stvaranju mita o Viru kao uspješnoj turističkoj destinaciji.
To ćemo obrazložiti na osnovi podataka iz 2019. godine. Naime, prema podatcima iz sustava eVisitor, koji uključuju i one za nekomercijalne smještajne objekte, ukupan turistički promet iskazan u ostvarenim noćenjima iznosio je 2.625.689 noćenja, a riječ je i o podatku koji nam se prezentira kao stvarni turistički promet ostvaren na otoku Viru. Da to nije točno dokazati ćemo pomoću podataka iz istraživanja o stavovima i potrošnji turista u Hrvatskoj TOMAS 2019 koje je proveo Institut za turizam i podataka o prihodima od Poreza na potrošnju alkoholnih i bezalkoholnih pića koji u cijelosti predstavlja proračunski prihod Općine Vir.
Prema rezultatima istraživanja TOMAS proizlazi da je u 2019. godini po osobi i noćenju prosječna potrošnja turista iznosila 97 eura. Međutim, iako općinske vlasti žele svrstati Vir u najbolje turističke destinacije, za potrebe ovog obračuna, ipak ćemo uzeti u obzir podatak koji se odnosi na prosječnu dnevnu potrošnju turista u obiteljskom smještaju, a koja iznosi 88 eura na dnevnoj razini, jer čak 95% ukupnog turističkog prometa na otoku Viru jest i ostvarena u tom segmentu turističke ponude (i uopće nema hotelskih kapaciteta). Dakle, u tom slučaju ukupna turistička potrošnja za 2019. godinu na otoku Viru trebala bi iznositi 231.060.632 eura ili više od 1,733 milijardi kuna. Razvidno je da se to nije dogodilo, a nije ni vidljivo u Proračunu Općine Vir.
U svrhu izrade procjene onoga što općinska vlast želi da svi povjerujemo da je turistički promet, osim potrošnje koju su ostvarili turisti treba uključiti i prosječnu dnevnu potrošnju vikendaša koja prema rezultatima istraživanja Instituta za turizam iznosi 25,50 eura (prosječna dnevna potrošnja tzv. nekomercijalnih turista na trgovinu i druge usluge). U tom slučaju ukupna turistička potrošnja trebala bi iznositi 111.635.283 eura ili približno 840 milijuna kuna. Nesporno je da je ova procjena vjerodostojnija, nego ona u koju nas želi uvjeriti općinska vlast.
Prema istom istraživanju turisti 17% od ukupne potrošnje izdvajaju na usluge hrane i pića izvan smještajnog objekta. Nadalje, prema podatcima DZS-u (struktura prihoda područja I, odjeljak 56; djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića) udio alkoholnih i bezalkoholnih pića koji su podložni oporezivanju na njihovu potrošnju po stopi od 3%, čine između 20 i 25% ukupnih prihoda ugostiteljskih objekata iz skupina restorani i barovi. Prema tome, kad bismo povjerovali PR-u općinske vlasti (tj. plaćenoj promidžbi iz laboratorija Virskog lista), tada bi u Proračunu na mjestu stavke 61424 trebao stajati iznos od 2 milijuna kuna. Međutim, u njegovu izvršenju za 2019.g. pronalazimo iznos u visini od 584.703 kuna. Navedeni iznos, ipak konvenira pravom stanju stvari, odnosno stvarnom turističkom prometu, tj. ostvarenih 718.423 noćenja turista.
Da općinska vlast ni sama nije vjerovala u ono u što nas želi uvjeriti, a PR-om putem medija utjecati i na svekoliku hrvatsku javnost, dokazuje podatak o planiranim proračunskim veličinama za 2019. godinu u kojem je stavka koja se odnosi na prihode od Poreza na potrošnju alkoholnih i bezalkoholnih pića planirana na visinu od 700 tisuća, a ne 2 milijuna kuna.
Dakle, teza da je Vir šampion turizma smiješna je i neozbiljna. U tom kontekstu još su više smiješni i neozbiljni ministrica turizma (i športa) i župan Zadarske županije. Ministarica Brnjac, veličanjem Virskog turističkog uspjeha, zapravo, još jednom dokazuje da se Hrvatskoj turizam događa. Župan Longin koji smatra da je Vir sinonim za turizam u Hrvatskoj i perjanica turizma Zadarske županije, u stvari, proglašava samoga sebe čovjekom koji nema pojma o čemu govori.
U Mostu za Zadarsku županiju smatramo da je oblik kojega je poprimio hrvatski turizam rezultat stihije, a ne sustavnog planiranja i smišljenog upravljanja njegovim razvojem. Stoga u svrhu unaprjeđenja svijesti o važnosti turizma za Hrvatsku želimo predložiti da se kao prvi korak poduzme u javnosti prezentiranje vjerodostojnih podataka o hrvatskom turizmu, a ne onih koji stvaraju lažnu sliku o njegovoj uspješnosti.”
S poštovanjem,
u ime Mosta za Zadarsku županiju
dr.sc. Đani Bunja