Naša sugrađanka, Darija Šimunov, proživjela je tešku životnu kalvariju, kakvu ne bismo poželjeli ni najgorem neprijatelju.
Nakon što joj je bila pogrešno postavljena dijagnoza, godine je provela prikovana uz krevet, nepokretna, gotovo u ležećem položaju. Stanje joj se pogoršavalo iz dana u dan, bubreg joj je počeo otkazivati, a opće stanje organizma bilo sve gore.
Međutim, zahvaljujući angažmanu Irene Ćosić, direktorice Zračne luke Zadar, pokrenuta je humanitarna akcija, te su mnogi građani donirali sredstva za njeno liječenje.
Zahvaljujući toj akciji, Darija je otišla u inozemstvo, gdje su je pregledali stručnjaci, te ustanovili kako joj je postavljena pogrešna dijagnoza, te da je godinama pogrešno liječena. Ta terapija nepotrebnim lijekovima dodatno joj je pogoršala stanje.
Međutim, nakon što je počela uzimati ljekove koji joj uistinu trebaju, njeno stanje se počelo popravljati, a liječnici su rekli kako nema razloga da Darija ne prohoda bude li uporno vježbala i išla na terapije. Njenoj sreći nije bilo kraja, kao ni sreći njene majke Tanje, koja je godinama s tugom promatrala kako joj dijete lagano umire i radila sve da joj olakša svaki trenutak. Moje joj bio problem raditi po cijele dane kako bi Dariji priuštila potrebne ljekove.
S vremenom se Darijino stanje počelo popravljati, a kako joj je nedostajalo sredstava za liječenje, dobri ljudi su u nekoliko navrata pomagali.
Njeno stanje danas je puno bolje, ali na putu je oporavka i bliži se dan kada će ponovo moći prohodati.
Paralelno s tim, u Darijinom privatnom životu počele su se događati dobre stvari.
Javio joj se momak koji joj je bio simpatija u mladosti, Marinko Rački, počeli su sve češće kontaktirati i među njima se rasplamsala ljubav.
Darija je danas sretna i zaljubljena, oporavlja se, a u svemu tome ima podršku svog Marinka. Kako se sve odvijalo, Darija je pristala svojim riječima iskreno iznijeti za portal Kalelarga info.
“Godina…2016.god…jos uvjek tama…da…poneki bljesak sjevne…osvjetli taj tunel…ali…hmm…neznam…mozda grom…ili…najednom mob…poziv..?? Neko staro poznastvo…??…nedorecena ljubav iz nekih starih dana…sretnih dana…da…moja soba poprima pozitivne vibracije…kao lagano obuzimanje…poimanje srece…iako…hmm..?? Neznam??? Zašto ja… zasto sad…kontakti nam postaju sve cesci…jači…bliži…osjećam…da li je to svjetlo na kraju ovog tunela? Osjecaj podvojen…strah. .sumnja…opet mobitel…zvoni…hoce da se vidimo…bez razmisljanja pristajem…sto da izgubim…zasto jos jednom da ne budem sretna…pristajem…Sutradan zvono na vratima moje tamnice…mama otvara…čujem glas…dobar dan ja sam Marinko Rački…stalno smo otada u kontaktu…samouvjereno sve zaobilazi i ide ravno k meni…sretna sam…suze…ali uspjesno ih prikrivam…ma daj…koje suze…kazem sebi…pa imam pravo…nek teku…da…on je…kao sto sam i htjela da bude…razgovor je tekao kao da smo jedno…nadopunjavamo se…ma u biti sve se vidjelo…ljubav…on me osjeća…ja njega osjećam..
Vrijeme ide…rastemo jedno drugom u očima tj. srcu…najednom poziv iz bolnice…dobar dan…upravo Vam šaljemo rezultate Vaše takoreći bolesti…molim??… opet kaže. ..sve je u redu…mrki, ali ugodan glas s druge strane žice…ne vjerujem…malo zatim…postar…izvolite kaže..opet taj strah..ali stavljam sve na kocku i otvaram ga…istina…nalazi pokazuju stanje zdravog…normalnog covjeka…ahh..suze…odakle sad taj oporavak??..mozda je kao u filmu..ljubav liječi sve..osjecaji se gomilaju.. .miješaju. ..ali kazem sebi..film..realnost ili san??..opet čitam…da vidim…budna sam…nije film…zaista sam potpuno zdrava…tko je zasluzan??..moja vjera??…moja mama??…ili pak ona ljubav??..na tu sam na tren zastala…protrnula…zasto baš na tu riječ??..sve postaje jasno..ipak volim…ja volim…zaslužujem biti u tom filmu..osjećam se bolje..dani idu… opet sve sam bolje…on i ja…živim…on za mene…ja za njega…odbacujem sve sumnje…minute postaju sati…sati dani…dani mjeseci…nerazdvojni smo…da..hmm…kazu da ljubav nije lijek..hehe…upravo dokazujemo suprotno..u meduvremenu je stigao poziv da sam odabrana među rijetkim..od tisuće prijavljenih za “lokomat”..stize iz Svicarske u Dubrovnik…
Eto, moja prica o filmskom raspletu…ljubavi…ozdravljenju. Hvala svim koji su sudjelovali u ovom svemu, pomagali mi. Bez vas bih danas ne bih bila živa.” – zahvalila je svima na kraju Darija.
