Naša sugrađanka Darija Šimunov koja je javnosti poznata zbog teške sudbine koja ju je zadesila kada je ostala prikovana uz krevet i u invalidskim kolicima usljed pogrešne dijagnoze i pogrešnog liječenja, zbog čega je u Zadru organiziran niz humanitarnih akcija, ovih dana vrlo je tužna. Uz pomoć terapije koja joj je omogućena zahvaljujući dobrim ljudima koji su nesebično pomogli uplaćujući joj koliko mogu, njeno stanje se popravilo, stala je na svoje noge, međutim terapije treba nastaviti kako bi mogla konačno prohodati. Terapije su skupe, a ona i njena majka novaca nemaju. Stoga se obratila za pomoć našim Vatrenima iz Zadra, Luki Modriću, Danijelu Subašiću, Šimi Vrsaljku i Dominiku Livakoviću, zbog čijeg uspjeha na Svjetskom prvenstvu u Rusiji je lila suze radosnice, međutim ni jedan joj nije odgovorio.
Podsjetimo, Dariji ne treba puno novaca, ali ona to koliko joj treba na žalost nema, a velika joj je želja konačno prohodati i nastaviti normalno živjeti nakom što je dugi niz godina provela prikovana za krevet i invalidska kolica. Mnogi dobri ljudi iz Zadra i cijele Hrvatske dali su koliko su mogli, uplatili od 10 kuna pa na više, ali to se potrošilo jer proces oporavka je spor i treba dugo vježbati i ići terapije.
Moguće je da naši Vatreni koji ove dane primaju na stotine i tisuće poruka putem društvenih mreža njenu jednostavno nisu vidjeli ni pročitali, te ih ovim putem molimo da se odazovu i pomognu ovoj djevojci koja je više umorna od stalnih molbi i apela po medijima za pomoć pri liječenju na koje je prisiljena.
U nastavku prenosimo njenu objavu na Facebooku:
“Mnogi ce mi zamjeriti ali vecina ce me razumjeti..OVO JE PRAVA ISTINA…
Plakala sam dok je nasa reprezentacija pobjedivala i bila sam sretna s njima zajedno.Kad cujem nasu himu uvijek placem jer shvacam domovinu kako i treba ali nad samom sobom.nikad ne placem iako je moje stanje i moj zivot i istina o meni puno strasnija..tuzna i bolna..tim nasim velikim humanitarcima obracala sam se apelom za pomoc nudeci umjetnine u zamjenu ali NITKO Bas NITKO NI ODGOVORIO MI NIJE.Ne zelim ih prozivati ali kao svoju sugradanku mogli su bar malo izdvojiti za mene jer ja u biti ni ne trazim puno.moje cihene lijecenja nisu u milijunima eura vec puno puno manje…nisam malo dijete da bi se sazalili nadamnom.Doslo sam do nekog stabilnog stanja i sto dalje..natrag u krevet i cetiri zida jer nitko mi ne zeli pomovi unovcit umjetnine za lijecenje.Sve samo pusta obecanja a vrijeme mi istice…?”
