U subotu, 2. svibnja, obilježena je 35. obljetnica smrti heroja iz Bibinja Franka Lisice. Održana je misa zadušnica, položeni vijenci i zapaljene svijeće na groblju, a u prostoru Osmovne škole Stjepana Radića održana je javna tribina.
Nazočne je na samom početku u ime organizatora pozdravio Petar Strmota, predsjednik Udruge Poskoci Zadar.
“Franko je dao najviše što je mogao dati od sebe i u svom dnevniku zapisao je ono što je smatrao važnim, pa čak i slutio vlastitu sudbinu, nažalost tragičnu. Hvala Bibinjcima na dobrodošlici i hvala svima na dolasku .” – poručio je Strmota.
General Mladen Fuzul zahvalio se svima koji su uveličali ovaj događaj, a posebno Poskocima ističući kako su bili temelj na kojem je sagrađeno sve ostalo.
General Fuzul: Nakon Frankove smrti, narod se digao i poručio da nećemo više gledati kako se naša krv prolijeva
“Potrebno je reći ono što je bilo i podsjetiti što je istina. Kao što je Josip Jović prva hrvatska žrtva, tako je i Franko Lisica prva žrtva iz ovog kraja. Kroz žrtvu Škabrnje, Vukovara, Bibinja vidimo da ništa nije bilo slučajno. Nakon smrti Josipa Jovića, a potom i Franka Lisice dogodilo se nešto veličanstveno – hrvatski narod se spontano digao, odlučio zaštiti svoje ne mareći za opasnost. Iza Bibinja je stao čitav naš kraj, kako Zadar, tako i Ravni kotari. Narod je stao uz bok policiji, nije bilo dvojbi. Frankova smrt je potaknula narod da shvati da se moramo ujediniti ako želimo preživjeti. Poslana je poruka da je bilo dosta, da nećemo više gledati kako se naša krv prolijeva.” – prisjetio se general Fuzul dodajući kako svi koji su tu noć otišli iz Zadra, učinili su to svojevoljno, nitko ih nije tjerao ni dirao.
“Mi smo svjedoci da je među nama bilo i ljudi njihove nacionalnosti i vjeroispovijesti i nikome nije falila dlaka s glave, ostali su s nama braniti Zadar. Oni drugi su učinili ono što im je bilo na srcu, odabrali su graditi kulu od karata koja se kasnije urušila. Frankova smrt ujedinila je Zadar, osvijestila i one koji nisu znali da nam slijede teški dani, da neće biti milosti i da ćemo se morati pripremiti na najgore. Hrvatski narod je tada shvatio da mora stati uz svoju policiju, jer da će u suprotnom Hrvatska kao država nestati u kratkom roku. Zato Frankova smrt i obljetnica nije samo lokalna manifestacija Bibinjaca i slavne ratne postrojbe Poskoci, to je šira priča i treba je obilježavati. Moram napomenuti da obitelj Lisica zaslužuje naš duboki naklon, pokazali su i kroz svoju djecu kako se bilo koja tragedija može oteti zaboravu. ” – poručio je general Mladen Fuzul.
Niko Šindija: U srpnju 1990. godine krenuli smo stvarati hrvatsku policiju!
Nakon njega, nazočnima se obratio prijatelj, suborac, legendarni član Poskoka, Niko Šindija.
“Mi koji smo s Frankom dijelili kruh, bili smo prvi, uz našeg zapovjednika Svemira Vrsaljka, predsjednika Petra Strmotu, Davora Devića, i ostale vitezove, koji znamo kako je bilo teško izgubiti brata, ali to bolje od nas zna njegova obitelj, pokojna majka i otac, koji je umro od tuge. Mene je Frankova majka pitala “Niko, gdje mi vodiš dijete?”. U 7 mjesecu 1990. godine na poziv dr. Mile Gverića i pokojnog pukovnika Bruna Fuzula, čovjeka koji je dao veliki obol obrani Bibinja, mi smo krenuli stvarati hrvatsku policiju. Tu je među nama bio i brat predsjednika Vlade, Tome Medveda. Tu ima velikih ljudi, koji su danas obični mali ljudi, a stvorili su ovu zemlju. Gospodine načelniče, župane, vodite računa o njima.” – poručio je Niko Šindija.
“Franko je bio i ostao ponos Bibinja i Hrvatske. Hvala svima što ste došli, trudimo se da se ono što je bilo ne zaboravi.” – zaključio je Šindija.
Nakon njega nazočnima se obratio državni tajnik Ministarstva unutarnjih poslova, Tomislav Bilandžić.
“Vjerojatno ne postoji zemlja na svijetu u kojoj je policija dala toliki doprinos u obrani svoje domovine, kao što je to učinila policija u Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Posebnu ulogu imala je specijalna policija. Biti pripadnikom nije lako ni u miru, a kamo li u ratu. Uvijek su najteže, najsloženije i najopasnije zadaće bile namijenjene upravo vama, specijalnoj policiji, i uvijek ste ih uspješno obavljali podnoseći vlastite žrtve u obavljanju tih zadaća.” – kazao je Bilandžić dodajući kako je u obrani RH poginulo i nestalo 788 policijskih službenika.
Podnijete velike žrtve u Domovinskom ratu da bi danas živjeli u slobodnoj Hrvatskoj
“Poštovane obitelji Franka Lisice i Josipa Jovića, svih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, poštovani pripadnici Poskoka, hrvatski branitelji i invalidi, potpredsjedniče Vlade, gospodine Medved, župane Bilaver, načelniče Sekula, načelniče Prtenjača, generale Fuzul, načelniče PU zadarske Dražina, ratni zapovjednici specijalne postrojbe Poskoci Vrsaljko i Šindija, predsjedniče udruge Strmota, bivši i sadašnji predstavnici policije, medija, sve vas srdačno pozdravljam, u ime dopredsjednika Vlade Davora Božinovića i svoje osobno ime. Jučer smo u Okučanima dostojanstveno obilježili 31. obljetnicu VRO Bljesak, te se pomolili za 51 hrvatskog branitelja koji su dali svoje živote. Jutros je u Borovu selu obilježena 35. obljetnica smrti 12 hrvatskih redarstvenika. Okupili smo se danas ovdje u Bibinjama kako bi odali dužno poštovanje Franku Lisici i njegovoj obitelji, on je poginuo na današnji dan kao pripadnik Poskoka i bio prva žrtva na zadarskom području. Teško je naći riječi utjehe i nakon toliko vremena. Svi mi koji smo bili sudionici Domovinskog rata dužni smo svjedočiti istinu o Domovinskom ratu, i u tome se ne smijemo umoriti. Imamo legitimno pravo slaviti pobjede jer smo pobijedili u nametnutom ratu, kao i čuvati uspomene na suborce. Ne trebamo opteretiti nove generacije, ali oni moraju znati da je Republika Hrvatska podnijela velike žrtve u Domovinskom ratu da bismo danas živjeli u neovisnoj i slobodnoj Republici Hrvatskoj. Čuvajmo uspomenu na sve naše poginule, kao i pokojnog Franka. Poštovana obitelji, želim vam iskazati duboku i trajnu zahvalnost za žrtvu koju je podnijela vaša obitelj. Neka je vječna hvala Franku Lisici i svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima.” – poručio je državni tajnik Bilandžić.
Posljednji se okupljenima obratio potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved, kao izaslanik premijera Plenkovića.
“Prošlo je više od 30 godina od trenutka kada je hrvatski narod u jednom presudnom času krenuo svojim putem – putem borbe za slobodu. Gledajući unatrag i razmišljajući o onome što se tada događalo, nakon Krvavog Uskrsa i prvih sukoba, jasno je koliko su ti trenuci bili teški i sudbonosni.
Bio je to dan koji je ostavio dubok ožiljak i ranu na hrvatskom narodu. Istoga dana, na drugom kraju Domovine, u Borovom selu, izvršen je napad na hrvatske policajce, napad od strane velikosrpskih agresora.
Bio je to zločin koji je vjerovao da će slomiti ono što se slomiti nije moglo i nije nas slomio.
Toga dana, kako je već rekao general Fuzul, nakon smrti Franka Lisice tisuće ljudi krenule su prema Zadru, ne mareći za rizike i prijetnje. Ustalo je cijelo mjesto, ustala je cijela Hrvatska.
Probudilo je zajedništvo, odlučnost i spremnost da se obrani domovina
Ono što se dogodilo ovdje, dogodilo se i diljem zemlje – probudilo je zajedništvo, odlučnost i spremnost da se obrani Domovina.
Bio je to dan koji je ostavio dubok ožiljak i ranu na hrvatskom čovjeku. Istoga dana, na drugom kraju Hrvatske, odvijao se napad na hrvatske policajce, napad koji je bio djelo velikosrpske agresije.
Danas odajemo počast našim poginulim braniteljima, pripadnicima hrvatske policije i vojske, svima koji su na bojištima dali svoje živote za slobodu. I danas, kao i svakoga dana, suosjećamo s obiteljima koje su izgubile svoje najmilije.
S dubokim poštovanjem zahvaljujemo na žrtvi koju ste podnijeli za slobodu naše domovine.
Vama, dragi Poskoci, ratni put započeo je upravo ovdje, ali se nastavio kroz mnoga ratišta – od Kruševa, Jesenica i Maslenice do Velebita, gdje se kovala hrvatska sloboda.
Naš Franko ugradio je svoj život u temelje samostalne i suverene Republike Hrvatske. Njegovo ime, kao i ime Josipa Jovića, i svih naših junaka, zauvijek će ostati zapisano s posebnim pijetetom, i tako će ostati dokle god bude Hrvatske.
Čuvari istine, čuvari časti i čuvari sjećanja na naše heroje
Zahvaljujem se udrugama, specijalcima i Poskocima, svima vama koji organizirate i obilježavate ove dane. Čuvate uspomenu na našeg Franka i na sve naše poginule prijatelje kroz razne programe i komemoracije.
Vi ste i danas na prvoj crti – nekad na prvoj crti bojišta, a danas čuvari istine, čuvari časti i čuvari sjećanja na naše heroje.
Vama, dragi načelniče općine i mještani, zahvaljujem jer niste zaboravili svog junaka, junaka kojega pamtite i kojemu svake godine odajete počast. To je postao zavjet svima nama kao narodu.
Naša Vlada, zajedno s hrvatskim braniteljima, svakodnevno u suradnji s udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, prepoznaje načine kako pružiti potporu braniteljima, kako prepoznati potrebe i prioritete. To činimo već godinama.
Podsjećam vas da nije uvijek bilo tako. Bilo je vremena kada su hrvatski branitelji bili ponižavani, kada su obitelji naših poginulih junaka bile zanemarivane, pa čak i kada se dovodila u pitanje pravednost obrambenog Domovinskog rata.
Zato je na svima nama odgovornost da istinu prenosimo budućim generacijama, da se ne zaboravi kako smo bili žrtva brutalne velikosrpske agresije, da nismo imali ustrojenu vojsku, da je hrvatska policija bila ta koja je preuzela prvi udar.
To je, kao što je već rečeno, bio jedinstven primjer u svijetu. Ali prihvatili smo tu ulogu.
Ono što želim osobno podijeliti s vama jest da smo Franko i ja isto godište, veže nas i to što smo vođeni pozivom prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, 1990. godine pristupili specijalnoj policiji, Franko kao jedan od prvih hrvatskih redarstvenika, a ja u jedinicu za posebne namjene u Rakitju. Zajedno s Josipom Jovićem svjedočili smo svim tim događajima izravno.
Bili smo spremni suočiti se s tadašnjom JNA već 1991. godine – u trenucima kada je Veljko Kadijević naredio naše razoružavanje, u Pakracu, na Plitvicama i svugdje gdje se branila Hrvatska. Prihvatili smo svoju ulogu, kao generacija, izvršili smo svoju dužnost.” – poručio je Tomo Medved.
Ministar Medved: Nas trojica braće branili smo Hrvatsku, kao i Franko Lisica sa trojicom braće
I osobno, kao i obitelj našeg Franka, i ja sam imao sličnu situaciju – nas trojica braće bili smo pripadnici hrvatske vojske i policije, kao što je vas četvorica bila i na tome vam svima iskreno hvala.
To su činjenice koje moramo ponavljati. To su temelji na kojima stojimo, kako nikada ne bismo dopustili da netko iskrivljuje našu povijest.
Često me pitaju zašto ulažemo toliki napor u okupljanja i obilježavanja. Odgovor je jednostavan – ima onih koji su znali, pa su zaboravili. Njih treba podsjetiti.
A još više ima onih koji nikada nisu ni znali – njima moramo ispričati istinu. Podučit ćemo ih o tim povijesnim činjenicama, o hrabrosti, o žrtvi i o doprinosu junaka Domovinskog rata, našeg Franka Lisice, Josipa Jovića i svih hrabrih hrvatskih sinova koji su položili svoje živote na temeljima na kojima danas počiva hrvatska država.” – kazao je Medved dodajući kako i
danas Vlada RH ostvaruje one strateške ciljeve koje je postavio prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, još 1990. godine u Hrvatskom saboru.
Bi li Josip Jović, Franko Lisica ili Tomljanović Gavran danas razmišljali o napuštanju Hrvatske?
“Danas je Hrvatska snažna i sigurna zemlja, zemlja koja svakodnevno ulaže napore u stvaranje boljih uvjeta za život. Čestitam načelniku i županu na svemu što činite u Zadarskoj županiji i ovdje u Bibinjama. Prepoznaju se napori u jačanju kapaciteta, u razvoju zajednice i u suočavanju s izazovima poput demografskih pitanja, koja nisu samo hrvatski nego i europski problem. Pravi ste hrvatski ponos i čestitam vam. Sve što ostvarujemo, dragi prijatelji, ne bi bilo moguće bez žrtve naših junaka, Franka Lisice, Josipa Jovića i svih hrabrih hrvatskih sinova koji su dali najviše za slobodu. Ipak, unatoč svim postignućima i ostvarenim ciljevima, često se susrećemo s nezadovoljstvom. Ponekad je ono opravdano, ali često i nije. Zato pronađimo snagu u razgovoru i podsjetimo se – kako bi razmišljali naši junaci? Franko Lisica, Josip Jović i Damir Tomljanović Gavran?
Kada se postavlja pitanje ostanka u Hrvatskoj ili odlaska, zapitajmo se: bi li Josip Jović, Franko Lisica ili bilo koji od naših junaka razmišljao o odlasku? Ili bi ostali i branili svoju domovinu?
Kada nam se čini da je teško, prisjetimo se kako je bilo braniti Velebit, kako je bilo braniti svaki dio naše domovine. Oni su nam ostavili lekcije koje su i danas jednako važne.
Zastanimo ponekad i prisjetimo se tih lekcija. U trenucima kada ne znamo koji je pravi put, neka nam Franko Lisica i naši junaci budu svjetionik. Zapitajmo se kako bi oni postupili.” – poručio je ministar Medved dodajući kako su sve to životne lekcije koje su svojim djelima i žrtvom utkali u temelje domovine i ostavili generacijama koje dolaze. A mi smo ovdje da tu istinu prenosimo dalje, da se nikada ne zaboravi.
“Moramo pronaći način kako mladima prenijeti činjenicu da sloboda koju danas imamo nije darovana, ona je plaćena krvlju, hrabrošću i odlučnošću ljudi koji su voljeli svoju domovinu. Zadnja lekcija, domoljublje, riječ koju danas često čujemo, bila je snaga koja je nosila Franka i sve naše junake iz pobjede u pobjedu, sve do ostvarenja sna o samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj.
Zato budimo ponosni na sve što smo zajedno izgradili. Budimo ponosni na naše junake. Čuvajmo naš voljenu Hrvatsku i nikada ne zaboravimo našeg Franka.
Neka mu je vječna hvala i slava, kao i svim poginulim hrvatskim braniteljima.” – poručio je ministar Medved.
U nastavku su dodijeljena priznanja Udruge Poskoci, a nakon toga svi zajedno uputili su se prema kući pokojnog Franka Lisice. Tamo je bibinjska mladež pripremila bakljadu.
Tomo Medved boravio u spavaćoj sobi Franka Lisice, čitao njegov dnevnik
Potpredsjednik Vlade, Tomo Medved, u pratnji generala Mladena Fuzula, Nike Šindije, Svemira Vrsaljka, Antona Dražine, Šime Sekule i drugih, na poziv braće i sestre pokojnog Franka, posjetili su sobu Franka Lisice, koja je ostala sačuvana kakvu ju je ostavio, a pokazali su mu i njegov dnevnik koji je pažljivo pisao.
U dvorištu obiteljske kuće okupili su se suborci, rodbina i prijatelji, te su se družili uz domoljubne pjesme i sjećanja na teške dane, ispunjene tugom i ponosom.
