Osobe s invaliditetom, a riječ je o 100-postotnim invalidima koji žive u zgradama u Ulici Franje Petrića u Zadru, ogorčeni su na upravu Čistoće d.o.o., koja uporno ignorira njihove molbe, odnosno vapaje, da pomaknu kontejnere s invalidskih parkirnih mjesta.
Naime, između zgrada se nalazi parkiralište na kojem se parkiraju stanari tih zgrada. Označena su i dva mjesta predviđena za osobe s invaliditetom.
Međutim, ta dva mjesta su zauzeta kantama i kontejnerima koje su djelatnici Čistoće postavili na to mjesto. Kada su ih stanari zamolili da kante i kontejnere za smeće malo pomaknu, dobili su odgovor od djelatnika da nisu ovlašteni sami mijenjati mjesta na kojima stoji smeće, te da se obrate direktoru Čistoće, Johnu Ivanu Krstičeviću ili nekome od njegovih pomoćnika, pa kad oni donesu nalog da se kontejneri premjeste na drugi kraj parkirališta, djelatnici koji prazne kontejnere rado će ih premjestiti.
Na svoju ruku micati ih ne mogu. Djelatnici Čistoće koji čiste kontejnere, inače vrijedni i marljivi ljudi, imaju razumjevanja za ovu situaciju, ali nije u njihovoj ovlasti da premještaju sami kontejnere.
Stoga su se stanari odlučili pisati upravi Čistoće.
Jedan od njih, Alen Vimer, na Facebook stranici našeg portala iznio je svoje loše iskustvo.
Alen Vimer: Slao sam pismene molbe Upravi Čistoće i razgovarao telefonom, ali kontejneri su i dalje na invalidskim parkirnim mjestima
“Slao sam mailove Upravi Čistoće, zvao ih telefonom i razgovarao, molio da se ta situacija riješi, kako bi se olakšalo parkiranje osobama s invaliditetom, međutim, oni nisu imali sluha. Jednostavno ih nije briga. Osobama s invaliditetom bi jako puno značilo da imaju svoja dva parkirna mjesta, koja su tamo i označena, i na koja imaju pravo, međutim iz Čistoće na žalost nemaju razumijevanja niti ih je briga.” – poručio je Alen Vimer koji je javnosti poznat kao dugogodišnji predsjednik Moto kluba Beštije koji je proteklih 15 godina bio inicijator velikog broja humanitarnih akcija u Zadru.
Gospođa kojoj je sin 100-postotni invalid u kolicima, a koja živi u blizini, također je ogorčena nemarom nadležnih iz Čistoće, koje je i sama zvala puno puta.
“Zvala sam ih telefonom, objašnjavala kako mi je teško kad dođem, dovezem sina sa terapija i nemam se gdje parkirati, na mjestima za invalide su kontejneri i vreće smeća koje ne stanu u kontejner. Rekli su mi da pošaljem dopis direktoru Ivanu Johnu Krstičeviću, pa sam napisala pismo i poslala, ali nikad se nije javio ni nešto poduzeo. Naš jedan poznanik je studirao s njim veterinarstvo u Zagrebu, oba su veterinari po struci, pa smo ga molili da pokuša on nešto napraviti, reći mu, al ništa.” – kazala je gospođa Ana.
Kontejneri postavljeni na mjestu za invalide; djelatnici Čistoće nemaju ovlasti maknuti ih, a Upravu nije briga!
S obzirom da je opće poznato da je nedostatk parkirnih mjesta gorući problem grada Zadra, možemo samo zamisliti koliko je teško osobama s invaliditetom, ljudima koji su u kolicima ili na štakama, kada vide da su na njihova parkirna mjesta natrpani kontejneri.
Pokušali smo stupiti u kontakt s direktorom Čistoće, Ivanom Johnom Krstičevićem, da ga priupitamo – zar je zaista tako teško postupiti ljudski u ovoj situaciji?!
Ako on nema vremena baviti se ovim problemom, zašto nije dao nalog nekome od pustih uhljeba, direktora i pomoćnika direktora, koji ionako ništa ne rade, da se pobrinu za ovaj problem? Međutim do zaključenja članka, nije nam se javio.
Krstičević i inače spada među najnetransparentnije direktore gradskih tvrtki kada je u pitanju trošenje novaca građana.
Unatoč brojnim zaposlenim uhljebima s nekakvim školama i fakultetima, Čistoća plaća intelektualne usluge 20.000 eura ljudima izvan firme
S obzirom da su cijene odvoza smeća poskupile, zbog čega su Zadrani nezadovoljni, htjeli smo provjeriti prije dva mjeseca kako se troši novac poreznih obveznika u Čistoći.
Iznenadilo nas je kada smo vidjeli da se, primjerice, na intelektualne usluge troši 10.000 eura godišnje, a još toliko, dakle još 10.000 eura, na pravne usluge, i to pored svih onih uhljebljenjih i dobro plaćenih direktora, pomoćnika direktora, tajnica itd. koji svi imaju nekakve diplome.
Upit o tome smo poslali Krstičeviću 17. svibnja ove godine, a zanimalo nas je i zašto se na najam printera troši godišnje 10.000 eura, zar ne mogu kupiti svoje printere pa ih imati, međutim ni dva mjeseca kasnije nismo dobili odgovor na koji prema Zakonu o pravu na pristup informacijama imamo pravo.
Direktor Čistoće, Ivan John Krstičević, veterinar po struci, razbacuje se s novcem poreznih obveznika kojima je digao cijene odvoza smeća
Ne preostaje nam ništa drugo nego podniti prijavu protiv Krstičevića Uredu povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, kako bi mu pod prijetnjom tužbe naredili da nam dostavi odgovore.
Naime, strašno je i žalosno da je toliko ljudi uhljebljeno u Čistoću za direktore i rukovoditelje, uključujući i veterinara Krstičevića, pa se pored njih moraju plaćati intelektualne i pravne usluge 20.000 eura (ili 150.000 kn) jer oni po svemu sudeći nemaju znanja ni stručnosti, a nitko od njih nije u stanju pozabaviti se problemom 100-postotnih invalida koji se može riješiti doslovno za 5 minuta.
Za to riješiti ne treba biti neki intelektualni ni stručni kapacitet, dovoljno je samo malo volje, razumijevanja i ljudskosti.
