Na Cvjetnicu, Nedjelju Muke Gospodnje 14. travnja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru za vrijeme kojeg je pjevana Muka našeg Gospodina iz Evanđelja po Luki. Prije mise, mons. Puljić i puk okupili su se u crkvi Svete Marije kod benediktinki gdje je nadbiskup blagoslovio maslinove grančice, odakle su svećenici i puk u procesiji krenuli prema katedrali. Za vrijeme ophoda Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom mo. Žana Morovića predvodio je pjevanje antifoni i Himna Kristu Kralju.
U propovijedi je nadbiskup istaknuo Isusov osjećaj napuštenosti, prezira i izrugivanja, upitavši „tko može ostati hladan pred takvom dramom Boga koji je sve stvorio, a izručen je neprijateljima koji mu spremaju takvu smrt“. „Zašto si, Bože, dopustio da se ljudi poigraju sudbinom tvoga Sina? Kako si mogao gledati nevinog Krista pod križem, na križu, pred Sinedrijem i slušati njegov vapaj ‘Oče moj, zašto si me ostavio?’. Zašto si odabrao patnjom spašavati ljude? Ostajemo bez odgovora pred tim teškim i neshvatljivim pitanjima, na koja možemo odgovoriti samo očima vjere i dubokim razmatranjem o tom velikom otajstvu“ rekao je mons. Puljić.
Svaki je detalj toga procesa potresan i znakovit, a nadbiskup je usredotočio pozornost na ponašanje desnog razbojnika i poruku toga čina za svakog vjernika. „Nevinog Isusa razapeli su između dva razbojnika, što pokazuje krajnju zloću ljudskog uma. Dok se jedan od njih pridružio izrugivanju vojnika i naroda: ‘Raspni ga, Ako si Krist, spasi i nas i sebe’, drugi ga ukorava: ‘Zar se ne bojiš Boga?’. A onda se obraća Kristu s molbom koja nije mogla ostaviti božansko srce bez odgovora. Obraća mu se neka ga se sjeti kada dođe u svoje kraljevstvo.
„Zaista, velim ti, još danas ćeš biti sa mnom u raju“. Možemo samo zamisliti kako je bol toga razbojnika odjednom minula, nada ispunila, ‘Bit’ ću s njime u raju’“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da se „usred razbješnjele svjetine i paklenskog spektakla ljudske pobune protiv Boga našao samo jedan glas, glas pohvale i priznanja. Glas osuđenika, razbojnika koji ispovijeda vjeru u Isusovo Kraljevstvo. Bilo je to svjedočanstvo razbojnika, lupeža i to u trenutku kad je smrt nad Isusom raskrilila svoja krila. I dok je sve ostavljalo dojam strašnog Božjeg poraza, Bog umire na križu, javlja se razbojnik koji ga slavi kao Kralja i vrhovnog Gospodara“ istaknuo je nadbiskup Puljić.
Koliko je veličanstvena Isusova reakcija na molbu razbojnika, nadbiskup je istaknuo podsjetivši da je na Veliki Petak Isus uglavnom šutio. Ni Herod ni njegov dvor nisu mogli od Isusa izmamiti riječi. Ni rulja koja je vikala: ‘Drugima je pomagao, a sebi ne može pomoći’, nije navela Isusa da im nešto odgovori. „No, kad je Isus čuo umilne riječi desnog razbojnika, ‘Sjeti me se, Gospodine’, okreće se u svojoj muci prema njemu, odgovara mu i spašava ga utješnim riječima: ‘Još danas ćeš biti sa mnom u raju’. Nikada nikome nije bilo nešto tako obećano. Ni Mojsiju, ni Ivanu, ni Magdaleni, ni Mariji. Razbojnik je promucao svoju posljednju, a možda i prvu molitvu. Samo je jednom pokucao na vrata Božanskoga Srca. Samo jednom je zatražio i zamolio neka ga se sjeti. Sve je stavio na kocku i sve je dobio“ poručio je nadbiskup Puljić.
Dok razmišljamo o tom prizoru prije Isusove smrti, „čini mi se kako mi koji se priznajemo njegovim sljedbenicima, koji ga slušamo, možda još uvijek nedovoljno poznajemo te božanske dimenzije Božanskog Srca. Stoga nam valja ispravljati svoje krive slike o našem Spasitelju. Treba tražiti, pronaći i odstraniti pogubne viruse s naših duševnih računala. Primjer razbojnika Dizme pokazuje koliko je Isusu stalo do spasenja ljudi, do spasenja nas samih. Čini se da je njemu više stalo, nego nama samima. Pritom on ne gleda na naša bezakonja, nego na srce raskajano i ponizno, koje neće prezreti“ istaknuo je mons. Puljić, zaključivši molitvom Raspetom Otkupitelju: „Hvala Ti, Isuse, za Tvoju muku, veliku ljubav i praštanje. Pomozi i nama upoznati naše slabosti, padove i grijehe. Potakni nas sakramentom svete ispovijedi, poput razbojnika s Kalvarije, tražiti samo tvoje kraljevstvo. I to nam je dosta“.
Ines Grbić