“Povijest i rad čovjeka odvija se preko braka i obitelji” naziv je tribine na kojoj je izlaganje o toj temi održao zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Susret je u petak 15. veljače u dvorani Kneževe palače u Zadru organiziralo Obiteljsko savjetovalište Caritasa Zadarske nadbiskupije povodom Međunarodnog tjedna braka. Svi prisutni izrazili su potrebu da se tema braka češće aktualizira u javnosti na takvim susretima te je na prijedlog prisutnih i uz poticaj nadbiskupa Puljića, Caritasu predloženo da se svaki mjesec organizira tribina o braku s raznim prigodnim temama o obitelji. Upozoreno je na pošast razvoda brakova, do čega dolazi i u kršćanskim obiteljima. Mladen Klanac, voditelj Obiteljskog savjetovališta, iz svoga svakodnevnog rada s brojnim strankama rekao je da treba i preventivno djelovati.
Velik broj razvoda
– Velik broj ljudi se rastavlja. Dolaze mi osobe koje su samo par mjeseci su u braku i već se rastavljaju, do onih koji imaju 80 godina života i rastavljaju se. Imamo taj raspon od prvog mjeseca u braku do kraja života, rastava je sve zahvatila, upozorio je Klanac.
– Ova zabrinutost je opravdana. To nije hrvatski specifikum, nego europski i svjetski. Postoje zabrinjavajuće situacije i ljudi ne znaju kako izaći iz problema, rekao je mons. Puljić, istaknuvši potrebu veće povezanosti uz otajstvo braka.
– Ne pristupamo stvarnosti braka s očima vjere, s otajstvom onoga što jesmo. Samim činom braka sudjelujemo u Božjem otajstvu. Što smo više toga svjesni, to smo više kadri oduprijeti se napastima i problemima koji dovedu ljude da ne mogu dalje. Za biti svjestan otajstva, treba imati vremena za molitvu i za razmišljanje jednoga supružnika o drugome. Što su više povezani, što se više razumiju, mogu se oduprijeti. Početak je da postanemo svjesni onoga što jesmo, najprije kao vjernici. Da budem svjestan, ja sam dijete Božje. Bog me pomazao, pokrstio. Što sam više toga svjestan, kadriji sam boriti se s problemima života. Kad čovjek nije imun, brzo podlegne virusima i bolestima i teško se hrvati, upozorio je mons. Puljić. Svakoga jutra u kapeli Nadbiskupskog doma gdje slavi misu, mons. Puljić prikazuje misu za drugu potrebu. Svake srijede nakana je da moli za obitelji.
Realnost kao izazov u bračnom životu
– Izazov obitelji je u tome što od onoga zaljubljeničkog zanosa gdje se problemi uopće ne vide, dođeš u realnost života. Ako nisi već poučen ili spreman iz tih problema hrvati se s patnjama, onda se brak može poljuljati. Blago tebi ako imaš vjere, volju, znanja hrvati se i razgovarati sa supružnikom. Onda je lakše. Razgovor je jako važan za rast obitelji, za učvršćenje, pomirenje, pomoć, istaknuo je mons. Puljić.
Crkveni pravnik Marin Batur rekao je da je na crkvenim sudovima jedan od glavnih razloga proglašenja ništavosti ženidbe, zbog čega se kaže ‘Vas dvoje niste sklopili valjano ženidbu’, problem emocionalne nezrelosti zaručnika.
– Dakle, o tome se radi. Da ljudi više nisu sposobni nositi bitne obveze u ženidbi. Njihova veza iskri, puca, turbulencije, ovisnost o roditeljima i odbijaju se međusobno. Zatim, ne živimo u društvu u kojem su prihvatljive evanđeoske vrijednosti koje Crkva propovijeda kad su u pitanju brak i obitelj: predbračna čistoća, otvorenost životu,zaštita nerođenog života. Ako se mladima to propovijeda, postajete nepopularni, a oni koji se za to zalažu bivaju izrugani. Ali, ako čovjek živi suprotno tim evanđeoskim vrijednostima koje nisu protokolarna stvar ili pozitivna odredba koje se mogu mijenjati prema vlastitom nahođenju, onda on narušava u sebi Bogom dano dostojanstvo te postaje nesposoban nositi teret i zahtjeve braka, upozorio je don Marin. Prijedlog rješenja teškoća papa Franjo izrekao je i u nagovoru Rimskoj roti, na otvorenju nove sudske godine. Osim bliže neposredne priprave koju zaručnici imaju na zaručničkom tečaju za brak, papa često spominje i trajnu pripravu za brak.
Potrebno je živjeti vjeru
– U braku i obitelji nije riješeno sve na početku. Bračni život ne može se svesti na protokolarne pripreme pred vjenčanje, a to je ono što nažalost u većini slučajeva činimo. Moramo vjeru stvarno živjeti, disati u sebi čisti zrak vjere, da zbilja budemo vjernici, ne samo po tradiciji i kulturološki. Bez zdrave obitelji, ne samo da nema zdravog civilnog društva, nego nema zdrave Crkve. Jer mi posvećeni službenici dolazimo iz obitelji. Ako obitelj postaje nestabilna struktura i Crkva će biti poljuljana, poručio je don Marin Batur.
Na tribini je sudjelovao i Božidar Longin, župan Zadarske županije. I župan se uključio u razgovor sugrađana, rekavši da su najvažniji faktori obitelj i poštovanje.
– Prvi problem mladima u braku postaje nepremostiv. Jaki smo onoliko koliko iza nas stoji obitelj, koliko je moja obitelj jaka, moja druga polovica. Svu moju snagu koju crpim za svakodnevne probleme na koje nailazim, crpim iz svoje obitelji, rekao je župan Longin, poželjevši “kada bi se barem poštivalo zajedništvo, okupljanje za obiteljskim stolom”.
– Čovjeku je za razvoj potreban drugi čovjek da bi preživio i postao svoj. Za razgovor s drugima preduvjeti su odlike poput empatije, uživjeti se u situaciju drugoga, poštovanja kojim pokazuje svoje povjerenje prema drugima te autentičnost, biti slobodan i svoj. Problem našega doba je što nema istinske komunikacije. Mnogo se govori, ali malo se kaže. Ljudi se često sastaju, ali malo povezuju. Događa se dijalog bez volje, razgovor bez dubine, riječi bez osjećaja. A dijalog je susret dviju duša. To je profinjena ravnoteža, bez oporbe i dokazivanja kada se grade mostovi kojima kruži dah života, različitosti, pluralizma i bogatstva, poručio je mons. Puljić u svom izlaganju, istaknuvši veliku potrebu i značaj komunikacije između supružnika i u obitelji.
– Što se više trudimo voditi iskren dijalog, to smo i sami bogatiji. Dijalog nas odgaja i obrazuje. Čini nas osjetljivijima i slobodnijima priopćiti, slušati i ponizno pitati. Učiti, vidjeti i reći. Kad sam spreman vidjeti i revan zapaziti, onda postajem pronicav otkrivati i voljan nešto učiti. To me onda čisti od mojih stereotipa, predrasuda i krivih sudova. Gledati u lice i osjetiti raspoloženje. Čitati čuvstva i otkrivati poruke koje se ne izriču riječima. To je zapravo imati osjećaj za drugoga i voditi konstruktivan dijalog. Oči, čelo, bore i smiješak. Ruke i dah, glas i stas. Sve to govori prije negoli dijalog i započne. Ako je čovjek u dijalogu toga svjestan, te se pri tom ponaša obazrivo i sa strahopoštovanjem, on tada pomaže sugovorniku, shvaća ga i prihvaća. Dijalog nije prigoda za upotrebu maske profesionalca. U iskrenom dijalogu ljudi su naravni i spontani. Čak ih ni provokacije ne zbunjuju. To je umijeće dijaloga na dvosmjernoj ulici govora i slušanja, poručio je nadbiskup Puljić.
Izvor: Zadarska nadbiskupija
Dvorana je bila gotovo prazna – okupilo se par novinara i djelatnici Kneževe palače