NAKON SMRTI SINA ZAVRŠIO NA PSIHIJATRIJI: Spasila me vjera i molitva! NAKON SMRTI SINA ZAVRŠIO NA PSIHIJATRIJI: Spasila me vjera i molitva!
Koliko vjera i molitva mogu utješiti čovjeka i u najtežim situacijama, osvjedočili su se mnogi ljudi, a jedan od njih je i Ante Jović,... NAKON SMRTI SINA ZAVRŠIO NA PSIHIJATRIJI: Spasila me vjera i molitva!

Koliko vjera i molitva mogu utješiti čovjeka i u najtežim situacijama, osvjedočili su se mnogi ljudi, a jedan od njih je i Ante Jović, Zadranin koji sugi niz godina živi u Grazu.
Najteži trenutak u njegovom životu bio je gubitak sina jedinca, koji je nakon svega par mjeseci liječenja umro od karcinoma jetre.
“Sin mi je bio najveća radost u životu. Brinuo sam se za njega nakon razvoda sa bivšom suprugom i bili smo jako privrženi jedan drugom. Iznenada je u 27 godini života počeo osjećati bolove i mučnine, a nakon pregleda obavljenih u klinici u Grazu, utvrđeno je da ima karcinom jetre. Vjerujući da su tamo liječnici bolji, odlučili smo da se tamo liječi. Operiran je i krenuo na terapije, koje je loše podnosio. Već nakon nekoliko kemoterapija toliko je oslabio da ih je morao odgađati. Metastaze su se ponovo vratile i liječnici su mi rekli da mu, na žalost, ne mogu pomoći.” – prisjeća se gospodin Ante.
Zadnje dane proveo je uz sinovljev krevet, a nakon njegove smrti bio je neutješan.
“Nisam se mogao pomiriti s tim, on mi je bio sve u životu. Zapao sam u tešku depresiju i završio na psihijatriji. Ljekovi su mi pomagali da otupim i ne osjećam ništa. Razmišljao sam i da se ubijem. Moj spas bila je časna Marija koju sam upoznao slučajno u bolničkom hodniku. Ona me savjetovala da se pridružim molitvenoj zajednici i dala mi broj telefona. Nakon nekog vremena odlučio sam im se priključiti.” – kaže Ante dodajući kako je prvih par puta otišao onako iz znatiželje, smatrajući da nema što izgubiti.
“Tamo sam našao braću i prijatelje s kojima sam mogao razgovarati o svemu, koji su me bili voljni saslušati, koje je bilo briga kako se ja osjećam. Malo pomalo, počeo sam redoviti dolaziti na sastanke i postao aktivan član. Oni su mi pomogli da se spasim. Vratio sam se na posao i moj život se vratio koliko toliko u normalu. Sina nikad neću preboljeti, ali nastavio sam živjeti.” – kaže Ante dodajući kako svoje iskustvo rado iznosi na predavanjima i molitvenim susretima u nadi da će pomoći drugim ljudima i potaknuti ih da utjehu pronađu u vjeri.
“Kad vam je najteže, znate da postoji netko tko sve vidi i tko vam neće dati da nosite teži križ nego što ga možete podnijeti.” – zaključuje na kraju Jović.

  • Dijana

    14. studenoga 2015. #1 Author

    Sretno vam bilo i držite se. Zaplakala sam čitajući ovaj članak.

    Odgovori

  • Magda

    14. studenoga 2015. #2 Author

    Znam ljude koji su na žalost izgubili dijete. Nema teze stvari od toga. Drago mi je da ste našli utjehu u vjeri… i oni su isto…

    Odgovori

  • Kaya

    14. studenoga 2015. #3 Author

    Ne daj Bože nikome…

    Odgovori

  • Život je nekad nepravedan

    14. studenoga 2015. #4 Author

    Žao mi je ovog čovjeka. Što mu sve vrijedi kad je ostao bez sina…

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.