Samo dan nakon što je i službeno završio prestižni i na ovim krajevima najjači 1. memorijalno-humanitarni malonogometni turnir Antonio Jurjević, porazgovarali smo sa začetnikom turnira Franom Volpijem o zadovoljstvu samog turnira.
Isto tako po prvi puta razgovarali smo s majkom preminulog Antonia, Nevenom Jurjević koja nam je rekla koliko je njoj značio ovaj turnir kao i braći Karlu i Josipu.
Idejni začetnik ovog turnira bio je najbolji prijatelj preminulog Antonia, Frane Volpi, koji nam je otvorio svoju dušu punu dojmova:
– Kao što znate, turnir se igrao za izgradnju nadgrobnog spomenika za našeg BRATA i za našu sugrađanku Petru Zrilić.
Očekivanja su bila velika, ali opet nitko nije mogao virovati da možemo privući toliko ekipa (76).
Sami ste vidjeli i svjedočili koliko je ljudi došlo, veliko im hvala svima.
Dojmovi se još nisu slegli. Meni se vrti scena kad je za vrime bakljade, svih onih 1000 i priko ljudi zapljeskalo, e onda sam zna da smo uspjeli, onda sam zna da su ljudi zadovoljni i da nas podržavaju u ovome sto radimo. Ovo neće stati, sljedeće godine idemo još jače, jer znamo da radimo pravu stvar, znamo da pomažemo onome kome uistinu treba pomoć. Naše srce je jednostavno ispunjeno.
Ovim putem želim se zahvaliti svim dobrim ljudima, svim sponzorima, svim ekipama što su sudjelovali i što su nam omogućili da zajedno napravimo ovaj spektakl.
Veliko hvala gradonačelniku Branku Dukiću i direktoru SC Všnjik, gospodinu Karloviću, jer da nije bilo njih ovaj spektakl se ne bi mogao odigrati na ovim savršenim terenima. Veliko vam hvala.
Hvala gospodinu Marinku Katuši koji je bez iti malo razmišljanja prihvatio našu ideju o izgradnji nadgrobnog spomenika.
Hvala Frani Brajkoviću, Totu i kraljicama i naravno velikom gospodinu Sikiriću Ići, koji su se odazvali našem pozivu.
Hvala Hrvoju Medvedu Medi i Željku Skukanu Skukiju koji su nas trpjeli sve ovo vrime i koji su nam pomagali i sudjelovali u svemu.
A sad veliko, ali veliko hvala mojoj EKIPI..EKIPI IZ KVARTA, EKIPI S BULEVARA..DA NIJE BILO TIH MOMAKA, TIH CURA, CILA OVA PRIČA, CIJELI OVAJ TURNIR BI BILO NEMOGUĆE ODRADITI DO KRAJA..VELIKO VAM HVALA SVIMA!!!
Ako nas se zaželite malo i posli turnira, nalazimo se u caffe bar Et na Bulevaru kod našeg velikog prijatelja Dade. Ovim putem želimo se i njemu zahvaliti na njegovom prisustvu i njegovoj pomoću u vezi svega.
Dragi prijatelji, čekamo vas i sljedeće godine jer mi ćemo sigurno biti na istom mistu. Nadam se da ste zadovoljni svi i da se vidimo u još većem broju..
JOŠ JEDNOM VELIKO HVALA OD EKIPE BULEVAR!!! VIDIMO SEEE!!!
PAMTIM SAMO SRETNE DANE
Onoliko koliko su organizatori zadovoljni samim uspjehom turnira, zadovoljna je i Antonijeva majka Nevena.
Iako su joj od prvog dana turnira oči bile pune suza, a srce puno ponosa, Nena nam je rekla kako je ona doživjela ovaj turnir te koliko on njoj znači:
– U idejnom začetku organizacije, dica su naišla na našu punu podršku. Na početku turnira, nismo mogli ni zamisliti ovakav odaziv ekipa, sponzora, gledatelja, svih drugih koji su sudjelovali u organizaciji, zato sad na kraju sve to ima jednu veću dimenziju.
Gledati puno male dice uz teren svih ovih dana, mislim da je naša misija ispunjena, jer smatram da je to bit svega.
Sad na kraju turnira mi kao obitelj
osjećamo neopisivu količinu ponosa na svu ekipu i sve mlade ljude koji su došli svim srcem podržati ovaj humanitarno-memorijalni turnir u sjećanje na našeg Antonia.
U prvom redu mi kao obitelj, želimo se od sveg srca zahvaliti našem gradonačelniku, dr. BRANKU DUKIĆU, direktoru športskog centra Višnjik, Denisu Karloviću, gospodinu Željku Skukanu Skukiju i Hrvoju Medvedu Medi.
Veliko hvala svim sponzorima koji su se odazvali u velikom broju.
Posebno zahvala Antonijevim prijateljima koji su sve ove dane dali sve od sebe da ovaj turnir uspije i da se očuva uspomena na našeg Antonia.
Ponos majke Nevene mogu na isti način opisati Antonijeva braća Karlo i Josip.
Karlo:
Očekivanja od turnira su bila velika, što govore i same brojke o prijavljenim ekipama. Sam turnir je tekao po planu i sasvim smo zadovoljni odrađenim. Govoreći o dojmovima nakon turnira, prepuni smo zadovoljstva i ponosa što smo uspjeli napraviti spektakl i poseban turnir kakav Toni i zaslužuje. Obzirom da je ovo prva stvar s kojom se kao ekipa susrećemo, mogu slobodno reći da smo napravili jako veliki posao uz pomoć Željka i Mede.
Sve i jedna stvar koju smo dosad napravili, a to je osjećaj ponosa, sreće, zadovoljstva i snage kad znaš zbog koga se sve to radi. Kao što smo dosta puta rekli dosad, ovo je tek početak Tonijeve vječnosti. Moja osobna zahvala ide apsolutno SVIMA, najviše ekipi organizatora, Davoru Karloviću i gradu Zadru, te svim ostalim sponzorima koji su nam pomogli ovo pretočiti od ideje u realizaciju i napraviti nešto što Zadar još nije doživio u smislu malonogometnog turnira.
Josip:
Očekivanja na početku nisu bila baš prevelika, ipak se sve odigralo na brzinu. Prva godina je, nismo znali što i kako će to sve izgledati, sadašnji dojmovi su vrhunski, prezadovoljni smo kako je sve ispalo. Iznenađeni smo odazivom ekipa, pravi jedan spektakl. Za mene je ovaj turnir značio jako jako puno, radi se o mom bratu i ovo je tek jedan mali dio toga što će se napraviti svake godine, sve bolje i jače. Moja zahvala ide svima, prvo gradu Zadru, gradonačelniku Branku Dukiću, gospodinu Karloviću, prijateljima i svim dobrim ljudima koji su na ovaj ili onaj način dali svoj mali doprinos da napravimo nešto veličanstveno kako Antonio i zaslužuje.
Anđela Juričić
