Postolarski obrt Matešić na Poluotoku radi već 50 godina, vodi ga unuk od osnivača

Svaki đir kroz Varoš nezaobilazno vodi kraj postolarske radnje obitelji Matešić. Ovaj je postolarski obrt na istoj lokaciji radi već punih pedeset godina.
Naime, Postolarski obrt Matešić u Kovačkoj ulici 12 otvoren je davne 1973. godine i na istom je mjestu i dan danas, a vodi ga Marin Matešić, već treća generacija postolara u toj obitelji. Dakle, radnju je otvorio Marinov djed, Nado Matešić, a njega je 1988. godine naslijedio njegov sin Zvonko.

Nakon iznenadne smrti ovog poznatog i cijenjenog zadarskog postolara, obrt je naslijedio sin Marin.
Njemu u radi pomaže majka Nada, koju smo i zatekli u radnji u prigodi našeg posjeta.
Obzirom da je njezin sin već treća generacija u obitelji Matešić koja se bavi istim zanatom, što je danas prava rijetkost, rekla nam je u čemu je tajna.
– Ovaj posao najprije moraš voljeti, prvi i osnovno. Treba biti odgovoran. Ja kao mama i supruga od postolara godinama sam s njima tu u điru i najveći uspjeh od svega je kad ti se mušterija vrati i kad kaže „super je, zadovoljan sam“. I inače, ako nešto sumnjam, kažem da mi se jave i kažu je li bilo sve ok. Vraćanje mušterija je znak da si odgovoran, da dobro radiš i kvalitetno, stojiš iza svog posla. – kazala je gospođa Matešić.
Kako je ova postolarska radnja već pet desetljeća na Poluotoku, vidna je razlika u vremenu kako je nekad bilo i sad.
– Drastično je sad. Znaju nam reći ljudi da su došli samo zbog nas u grad. Nemam više onog đira po gradu kao što je bio. – smatra Nada.
– Moj suprug mi je pričao kad smo bili mladi, on je kod svog tate dolazio od malih nogu. Onda je počeo raditi, najprije jednostavnije stvari, a poslije je to usavršio do bola. Tako i moj Marin. Cijela srednja škola i fakultet dolazio je kod tate pomagati, lijepiti, malo brusiti i jednostavno je to zavolio. – priča nam sugovornica.
U vrijeme kad je njezin suprug Zvonko počinjao, najviše je o postolarskom zanatu naučio od oca, a njezin sin Marin od svog oca, nitko od njih nije se školovao već su jedan drugom prenosili znanje.
Nekad je, prisjetila se Nada, bilo jako puno postolarskih radnji na Poluotoku, a danas ih je svega nekoliko.
– Moj je svekar radio nove cipele, baš su ih izrađivali, a sad dođe jedan u godinu dana pitati radimo li cipele, što se uopće ne isplati, samo se rade popravci. – prisjetila se Nada.
Inače, upravo je ovaj obrt prošle godine u sklopu manifestacije Đir po gradu dobio nagradu za najljepše uređen izlog na Poluotoku.