Ivana Masar edukacijska je rehabilitatorica, odnosno osoba koja je cijeli svoj dosadašnji radni vijek posvetila autizmu. Upravo stoga je prihvatila izazov i otišla u London na dodatno, stručno usavršavanje. Stoga je svoje iskustvo odlučila podijeliti sa zadarskim kolegama, a predavanje u Gradskoj knjižnici organiziralo je Županijsko stručno vijeće edukacijskih rehabilitatora u posebnim ustanovama Zadarske županije, čija je voditeljica Jadranka Bubić istaknula kako Ivanino iskustvo stečeno u Velikoj Britaniji može dati veliki doprinos u usporedbi rada ove dvije zemlje na ovom području obrazovanja te pridonijeti pronalaženju novih stručnih odgovora u stvaranju pozitivnih ishoda za djecu s poteškoćama u razvoju, u njihovom obrazovanju, ali i svim drugim aspektima života.
Ivana smatra kako svi koji u svom poslu teže radu s djecom s poteškoćama te njihovim obiteljima moraju težiti i cjeloživotnom usavršavanju na tom polju kako bi svojim znanjem i iskustvom mogli pomoći. Ističe kako se nikada nije bojala izazova koje ovakav posao pruža, pa čak niti takvih drastičnih odluka kao što su promjena životne i radne sredine kako bi stekla što više znanja koja će iskoristiti ipak u Zadru.
U početku je radila kao edukacijski rehabilitator i predavač na Akademiji za osobe s posebnim potrebama, na odsjeku za autistični spektar gdje su najviše koristili metode PECS-a (sustav komuniciranja razmjenama slike) i senzorne integracije ((fokus na organizaciji senzornih podražaja,terapija spontanog usmjerevanja nenametljivim terapijskim metodama,senzorne sobe) u radu s korisnicima, a nakon toga u južnom Londonu u posebnoj, državnoj osnovnoj školi (Primary) “Red Gate School”, specijaliziranoj najviše za autistični poremećaj u kojoj su koristili britanski znakovni jezik Makaton i PECS. Rad se odvijao u vremenu od prosinca 2014. do srpnja 2015. godine.
– Na predavanjima sam se služila i znakovnim jezikom, Makaton, što jako puno znači u komunikaciji s djecom. Riječ je o jeziku u kojem se koriste znakovi i simboli u svrhu komunikacije s osobama s različitim poteškoćama. Osim toga u radu s djecom koristi se i metoda PECS simbola, odnosno sustav komuniciranja razmjenom slika, ali i senzorna terapija. U ovakvim školama fokus je na organizaciji senzornih podražaja te su upravo tzv. senzorne sobe sveprisutne. Njihova važnost je djeci omogućiti učinkovitu senzornu terapiju. Osim korištenja znakovnog jezika, PECS metode te senzorne integracije u sklopu svojih predavanja na satovima sam imala i studente socijalnog rada te razne volontere. Radili smo sa 122 djece u dobi od 4 do 11 godina koji pohađaju ovu školu, a imaju različite poteškoće (autistični spektar,intelektualne poteškoće,motoričke poteškoće i ostale poteškoće raznih stupnjeva). Moj zadatak bio je raditi s djecom, ali isto tako i s pomoćnicima u nastavi. U vremenu od 9 do 15 sati po programu prolazili smo predmete engleskog jezika, matematike i prirodoslovlja, tjelesnog, likovne i glazbene kulture. Ujutro sam vodila razred djece s autističnim poremećajem dok sam poslijepopodne radila kao stručni suradnik tako da sam dosta upoznata s različitim dobnim strukturama djece, odnosno imam puno više znanja o djeci u osnovnoj školi (Primary school) u dobi od 4 do 11 godina, znam kako se približiti djetetu od 4, ali i onom od 11 godina. U školi je 15 razrednih odjeljenja, a u svakom od njih četiri do 10 učenika, ovisno o kakvim se poteškoćama radi. Po odjeljenju raspoređeni su i jedan edukacijski rehabilitator tj.razredni učitelj i tri pomoćnika u nastavi, kazala je Ivana.
Za britanske učitelje rehabilitatore i asistente u nastavi specifična je stalna edukacija i konstantan rad što je vidljivo prema načinima rada, radnom materijalu, ali i samom radnom vremenu te nadzoru kvalitete rada zaposlenika.
– Iako je cijeli školski sustav i kurikulum drugačiji od našeg, metodičko-didaktički pristup je poprilično sličan, odnosno sve što oni rade tamo radimo i mi ovdje, s izuzetkom što je u Velikoj Britaniji opremljenost škola puno bolja (npr. pametna ploča i tablet računalo je imperativ u svakom razredu odnosno nužni su u našem radu) te imaju više zaposlenih ljudi i sredstava. Hrvatski standard je sve bolji i bliži onim europskim. Svaki razred ima barem jednog pomoćnika u nastavi, a u posebnim školama se broj pomoćnika krece od 3-5, ovisno o potrebama učenika. S obzirom da imam uvid u engleski Nacionalni kurikulum pružen mi je niz novih kreativnih ideja kako što bolje raditi svoj posao. Rasporedi rada u Engleskoj su jako strogi, kao i nadzor kvalitete rada zaposlenika jer o tome ovisi ugled same škole. Dakle, pravila su dosta stroga i u svakom trenutku se mora znati tko što u školi radi, istaknula je.
Njezin radni dan u Velikoj Britaniji za hrvatske uvjete bio je poprilično naporan, trajao je od 7 sati ujutro do 19 sati navečer. Kaže, da se od svih u školi očekuje 12-satno radno vrijeme, a ukoliko se neke stvari ne stignu očekuje se i rad vikendom. Iako je taj rad gotovo četverostruko plaćeniji nego u Hrvatskoj, ona ističe kako ostaje u Hrvatskoj usprkos boljim uvjetima rada i višim prihodima te kako želi stečeno znanje primijeniti upravo ovdje te ga što više prenijeti i svojim kolegama.
– Osim što radim u školi, i volonter sam u Udruzi za autizam u Zadru, nakon ovog usavršavanja sada sam upoznata s puno više metoda kako doprijeti do djece koja imaju problema s komunikacijom i kako na drugačije načine komunikacije s njima komunicirati na redovan način. Jedan od naših nedostataka je taj što je kod nas radni materijal skuplji, ima ga manje i nije tako maštovit. Ipak, vidi se veliki napredak. U rehabilitaciji se koriste razne vježbe za pisanje, brojenje, čitanje, izgovor glasova, matematičke priče, brojevni nizovi i didaktička pomagala, koji su puni detalja i tako intrigiraju dječju maštu. Smatram da je dosta toga u Zadru kvalitetno riješeno, ali se uvijek može više i bolje. Iako u Engleskoj postavljaju visoke standarde, nama je bitno bar ih dotaknuti jer to znači da idemo naprijed, zaključila je Ivana.
Trenutno, posebni odgojno-obrazovni odjeli postoje u školama P.Preradović, B.Kašić, Stanovi i Zadarski otoci na području grada Zadra. U posebnim odgojno-obrazovnim odjelima predmete hrvatskog jezika, matematike i prirodoslovlja predaje edukacijski rehabilitator, a ostale predmete (TZK,likovna i glazbena kultura te vjeronauk) predaju učitelji istoimenih struka, to je model tzv.djelomične integracije.
