Najpoželjnija europska turistička destinacija 2016. godine osim više tisućljetne povijesti, građevina koje su se stvarale kroz to vrijeme, modernih svjetskih priznatih instalacija i atrakcija, mora, sunca i sve veće rijeke turista ima čini se i ne baš tako poželjne strane koje se nalaze pod ingerencijom Grada Zadra. Naime, gotovo na samom Forumu, točnije, samo jednu zgradu dalje, pet metara zračne linije od nedavnog epicentra pozitivnih vibracija naših sugrađana i gostiju koji su sudjelovali na globalnoj humanitarnoj utrci Wings for Life World Run 2017. pop
raćene vrhunskim, gotovo idiličnim fotografijama našeg prelijepog grada, nalazi se odvratno (nema druge prikladne riječi) leglo zaraze i sramote za cijeli grad, a prvenstveno za nadležne institucije koje prema svemu sudeći ne odrađuju posao niti na imovini svog poslodavca, Grada Zadra.
Na Poljani Požarišće, iz derutne trokatnice svojedobno su prije nekoliko godina trebali biti iseljeni svi stanari zbog navodnog Rješenja o rušenju ove stambene zgrade koja je, nakon novinarskih ukazivanja, tada opasana zaštitnom ogradom zbog opasnosti od urušavanja, a ostaci uništenih i dotrajalih konstrukcija nekadašnjeg dječjeg igrališta ispred nje uklonjeni. Nešto više od tri godine od posljednjeg ukazivanja na ovaj gorući gradski problem, stanje nije bolje, nije isto, stanje je užasno. Danas, u susret ljetu, na ulazu zgrade odoljeloj i Savezničkom bombardiranju u 2. svjetskom ratu dobrodošlicu vam neće poželjeti kakav razdragani domaćin, već nekoliko metara prije samog ulaza amaterski sklepanog od dotrajalih dasaka dočekati će vas nesnošljiv smrad ljudskih fekalija i domaćice kojima su izlučevine prirodno okruženje, roj king-size muha, čija “zavjesa” štiti ulaz u spomenutu zgradu. Ove čuvarice u derutnu zgradu nije privukla njezina povijest, već ono što smo “čuli” u prolazu. Doduše, povijest bi ipak vrlo lako mogla zainteresirati kojeg istraživanju i adrenalinu sklonog turista, a ne baš tako reprezentativne fotografije putem društvenih mreža obići cijeli svijet. Blogerica Bree bi nam tada bila problem nevrijedan spomena.
Leglo zaraze leži odmah na samom ulazu ove zgrade u pr
ostoriji koja je nekada, prema kazivanju susjeda, služila kao zajednički sanitarni čvor nekadašnjim stanarima ove trokatnice. Derutna drvena vrata tek djelomice skrivaju prizor koji nije za one slabijeg želuca, wc školjku do vrha nakrcanu ljudskim fekalijama u kojima “operiraju” prije spomenute leteće domaćice. Zgrada, očito bez struje i vode, postala je javni wc za one usputne prolaznike kojima je higijena očito nepoznat pojam u knjizi života. Vlaga, plijesan, fekalije, smrad, dotrajalo drveno stepenište, urušeni zidovi pa čak i dotrajala zaštitna ograda surova su i iznimno nehumana realnost posljednjeg stanara zgrade, ali i drugih stanovnika ovog dijela grada čije je zdravlje postojanjem ovakvog nečeg u neposrednoj blizini, svjesno ili nesvjesno ugroženo, zahvaljujući očitoj nebrizi nadležnih tijela. Možda se za ovakvo nešto još ne bi saznalo da roj već spomenutih muha čak i u zimskim danima ne posjećuje balkone i stanove u okolnim zgradama, posebice ukoliko netko od nadobudnih stanara odluči uključiti roštilj i za objed pripremiti “zdrav” riblji ili mesni obrok. Posjeta nisu pošteđeni ni okolni ugostiteljski prostori koji se bave usluživanjem hrane.
Prema našim saznanjima, na ovoj atraktivnoj lokaciji u povijesnoj jezgri grada, nadomak gradske rive, postojala je namjera izgradnje hostela ili sl. smještajnog kapaciteta koji se u staroj jezgri grada svake godine traže sve više, ali do realizacije
te ideje još nije došlo. Za stanare okolnih zgrada i pristojan turistički objekt bio bi svakako prihvatljiviji od trenutnog izvora zaraze smještenog tik uz prozore njihovih stanova. Osim što im je nesaniranjem derutne trokatnice već desetljećima ugrožen život, nešto manje vremena ugroženo je i zdravlje stanara i njihove djece.
Kako smo o ovoj temi pi
sali više puta, još prije više od tri godine iz Grada Zadra su nam rekli kako je ova zgrada u Ulici Poljana Požarišće br. 4 u suvlasništvu Grada Zadra i Tomislava Nemarića, koji je vlasnik stana na prvom katu. S obzirom da je zgrada oštećena i derutna predstavljala je i još uvijek predstavlja opasnost za život osobe koja obitava u istoj, ali i za prolaznike oko zgrade. Na našu intervenciju, tada je Grad Zadar kao suvlasnik sukladno članku 383. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prijavio oštećenja nadležnom Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Upravi za inspekcijske poslove, Odjelu inspekcijskog nadzora Zadar, da poduzme zakonske mjere, izvrše očevid na terenu i donesu odgovarajuće rješenje.
Nadležno Ministarstvo i navedeni Odjel donijeli su Rješenje još 21. veljače 2007. godine, dakle prije više od 10 godina, kojim se naredilo Gradu Zadru i Tomislavu Nemariću da otklone oštećenja na nosivim zidovima i međukatnim konstrukcijama te stubištu na predmetnoj zgradi do te mjere da ona više ne predstavlja opasnost za život ljudi i stabilnost okolnih građevina te se istim Rješenjem ujedno naložilo suvlasnicima poduzimanje hitnih mjera izgradnjom zaštitne skele, zaštitu ulaza, te postavu potpore međukatne konstrukcije.
Kako su nam u siječnju 2014. godine potvrdili iz Grada Zadra, oni uistinu i jesu sukladno spomenutom Rješenju izgradili zaštitnu skelu, zaštitili ulaz te postavili potpore međukatne konstrukcije, ali i podnijeli žalbu vezano uz naloženo otklanjanje oštećenja Ministarstvu zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva s obzirom da su smatrali kako predmetnu zgradu nije bilo moguće sanirati da se otklone oštećenja, te su tražili uklanjanje iste građevine, jer je, kako su još tada istaknuli, od iste prijetila opasnost za život ljudi. Kazali su i kako je u tada provedenom postupku utvrđeno da je predmetna zgrada u tolikoj mjeri oštećena da su prizemlje i dva kata na kojima su uočena oštećenja, široke pukotine koje se protežu od vijenca do nadtemeljnog zida, u takvom stanju da prijeti opasnost urušavanja cijele zgrade, odnosno da su neki dijelovi već urušeni. Utvrđeno je kako su i grede koje drže drveno stubište napukle zbog čega je nastao pregib na stepenicama i podesnima. Jednako tako, te davne 2014. godine iz Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom upozorili su kako su i grede međukatnih konstrukcija istrulile te je po njima temeljem iznesenog pogrešno utvrđeno da je na istoj zgradi moguće saniranje oštećenja.
Navedena žalba je odbijena od drugostupanjskog tijela te je podignuta upravna tužba koja je također okončana presudom kojom se odbija tužba Grada Zadra, te je ostalo na snazi Rješenje o saniranju i rekonstrukciji zgrade. Radi sigurnosti stanara u zgradi Grad Zadar je istima poslao dopise kojim ih je izvijestio o donesenom Rješenju i opasnosti življenja u istim stanovima te bespravnim stanarima naložio iseljenje odmah po primitku dopisa, uz napomenu da su sami odgovorni za svoje živote i članova svojih obitelji ukoliko ne isele iz predmetne zgrade. Iste dopise su uredno primili, ali očito je kako do danas ipak nisu svi iselili, a Grad Zadar koji je u međuvremenu podnio sudske tužbe za iseljenje svih tadašnjih četvero bespravnih stanara u zgradi ni tri godine kasnije istu nije sanirao niti rekonstruirao.
Ono najmanje što bi jedan od suvlasnika, Grad Zadar, sa službama koje financiraju i građani koji žive pored ove “fekalne bombe”, mogao učiniti, jest čišćenje i kvalitetnije održavanje ove ruševine do trenutka kada će se stvari konačno pomaknuti s mrtve točke, ako ne zbog opisa posla ono bar iz brige za zdravlje i život kako naših građana tako i gostiju čijim se sve većim brojem nadležni svake godine busaju o prsa. Slogan Turističke zajednice grada Zadra “Otkrij Zadar”, u ovom slučaju pokazao se potpunim promašajem. Naime, ne daj Bože da netko zaista otkrije ovakav Zadar, a to je na ovakvoj lokaciji, vrlo lako moguće.
