Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba obilježen u Domu za starije u Biljanima donjim

Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba obilježen je prigodno u Domu za starije i nemoćne sv. Ivan Pavao II. u Biljanima donjim u subotu, 22. srpnja, molitvenim susretom korisnika toga Doma koji pruža redovitu duhovnu skrb svojim korisnicima.

Molitvu krunice predvodila je Marija Burčul, radna terapeutkinja u tom Domu koja uz svoj terapeutski angažman brine i o duhovnoj skrbi koju korisnici toga Doma primaju. Korisnici se redovito ispovijedaju te primaju sakramente pričesti i bolesničkog pomazanja.

Koliko je aktivna duhovna briga za ljude u tom Domu potvrđuje i da su neki korisnici baš za vrijeme svoga boravka u tom Domu poželjeli primiti sakramente pričesti i krizme, što im je i omogućeno pohodom svećenika koji ih redovito ispovijeda, a jedanput mjesečno okupljaju se na misnom slavlju u Domu.

Korisnici se svakog utorka i subote okupljaju na svom molitvenom susretu kada izmole i molitvu krunice te izriču i osobne molitvene nakane i zahvale. Subotnji susret bio je u znaku spomena Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba i zahvale papi Franji koji je za svoga pontifikata utemeljio taj Dan i često potiče cijelu društvenu zajednicu na iskazivanje poštovanja starijim osobama, što je i izraz priznanja njihovog dostojanstva.

Tijekom molitve krunice, kod nakana uz otajstva, korisnici su zahvalili Bogu za svoje obitelji i nesebično molili za sve obitelji, za unučad i praunučad, kao i za učvršćivanje njihove osobne vjere i za život vječni. Korisnici toga Doma svaku molitvu zaključuju spomenom života vječnoga i molbe za dioništvom svojih duša u vječnom zajedništvu proslavljene, nebeske Crkve.

„Naši korisnici svjesni su da im je kod nas zadnja stanica na ovom svijetu. Iako ne mogu više aktivno raditi, srcem se daju u molitvu za svoje, za život vječni i potrebe Crkve. Sve usluge koje korisnici dobivaju u Domu koji je njihova kuća, njima ne znače kao topla riječ i pažnja koje prime od drugoga. Našim korisnicima najviše znači razgovor, da ih se sasluša, držanje za ruku – da osjete poštovanje u našem suživotu. Važno im je da ih se netko sjeća, da osjećaju da ih netko voli, kada udijele savjet da drugi na to ne odmahnu ruhom, jer oni su puni mudrosti i životnog iskustva“ rekla je Marija Burčul.

Ines Grbić