Blagdan sv. Šime, zaštitnika grada Zadra kojega Zadrani časte već osam stoljeća, svečano se slavi danas.
Svečano misno slavlje u 19 sati predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Mise u crkvi sv. Šime su još u 7, 8.30 i u 17 sati misa s blagoslovom djece.
Tijelo sv. Šimuna nalazi se u škrinji iznad glavnog oltara u zadarskoj crkvi sv. Šime i otvorena je za čašćenje na blagdan i kroz osminu od svetkovine.
Susret svetog Šimuna i Isusa opisan je u Lukinom evanđelju (Lk 2, 22 – 35).
Marija i Josip došli su u jeruzalemski hram prikazati Isusa četrdeseti dan od njegovog rođenja. Šimun je tada u djetetu Isusu prepoznao iščekivanog Mesiju, „Svjetlo na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga Izraelskoga“, a Mariji je prorokovao “Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan. A i tebi će samoj mač probosti dušu, da se razotkriju namisli mnogih sr
Na samu svetkovinu i kroz osminu od proslave otvorena je svečeva raka iznad glavnog oltara u crkvi Sv. Šime, s neraspadnutim tijelom proroka Šimuna koji je na svojim rukama u jeruzalemskom hramu držao dijete Isusa za njegova prikazanja 40. dan od njegovog rođenja i u njemu prepoznao Mesiju.
Nažalost, Hrvati su malo upoznati sa ovom čašću koju ima naša domovina i grad Zadar na obalama Jadrana – grob svetog Šimuna
Svake godine na dan 8. listopada otvara se njegova škrinja da bi hodočasnici mogli vidjeti njegovo neraspadnuto tijelo i pomoliti se za zagovor jednom od najvećih likova i svetaca u povijesti svijeta. Osobito za zagovor mole majke koje ne mogu imati djecu, jer je Šimun držao u svojim rukama utjelovljenu Riječ.
Relikvije svetog Šimuna stigle su u Zadar u 13. stoljeću kada je neki mletački križar na putu za Veneciju zbog jake oluje morao pristati u luku. Tu se sklonio i krio tajnu o svetom Šimunu govoreći svima kako je to njegov preminuli brat. Ali, ubrzo se razbolio i njegova je tajna otkrivena, a sveti Šimun zauvijek ostao u Zadru. Od 1632. g. tijelo mu počiva u crkvi Sv. Stjepana prvomučenika koja se otada naziva crkva Sv. Šimuna.
Stariji Zadrani se sjećaju Drugog svjetskog rata kada su navodno Talijani htjeli prenijeti relikvije sveca i prenijeti ga preko Jadrana. Još danas postoje živi svjedoci koji govore da se brodica čudom nije mogla otisnuti iz Zadra i da je tako tijelo sveca ostalo tamo kamo je i došlo Božjom providnošću – u Zadar k Hrvatima.